Dok se Evropa nalazila u vrtlogu rata, unutar Osmanskog carstva stotine hiljada Jermena se suočavalo sa velikim mukama.

Godina je 1915, a Evropa se već devet meseci nalazi u haosu. Prvi svetski rat je u punom jeku i svugde po kontinentu marširaju ljudi. Neki od njih beže i idu što dalje od poprišta borbi, dok se drugi jurili naoružani u pomoć svojim ratnim drugovima.
Na istoku Starog kontinenta se nalazi Osmansko carstvo, nekada ogromna sila koja je vekovima pretila da "proguta" hrišćansku Evropu. Ali ono se sada nalazi na umoru, tokom Balkanskih ratova izgubilo je oko 80 odsto svojih teritorija. Ipak, i pored ovoga, unutar novoiscrtanih granica žive desetine različitih etničkih grupa. Jedna od njih su i Jermeni, hrišćani koji već vekovima žive u regionu istočne Anadolije. Trenutno broje oko dva miliona duša.
S druge strane, među Turcima jača antihrišćansko raspoloženje i želja nacionalista da stvore etnički homogenu zajednicu pod vođstvom Mladoturske revolucije. Ovo će prema njihovom mišljenju da ojača oslabljeno carstvo. Pored toga, Osmansko carstvo je na strani Centralnih sila pretrpelo nove poraze, koje je trebalo objasniti narodu.
Genocid nad Jermenima - iz dva ugla
Osmanski lideri su za najnovije poraze okrivili Jermene, koje su kao hrišćane optužili da su pomagali neprijateljima carstva - između ostalog Rusiji. Vremenom, malena varnica je prerasla u vatrenu stihuju. Jermenski vojnici su kategorisani kao direktna pretnja otomanskim, uklonjeni su iz vojske i nad njima je izvršen masakar.
Intelektualna elita je proganjana, kao i žene i deca koji su premeštana iz važnih područja "marševima smrti" u logore. Kao rezultat, na hiljade Jermena je umrlo. Oni malo srećniji su uspeli da izbegnu sudbinu prelaskom u islam, a postoje i brojna svedočanstva da su Turci doskorašnjim komšijama u prilikama kada su to mogli, pomagali da pobegnu.
Talas nasilja je ponovljen i tokom 1916. godine, a zvanični podaci ukazuju da je ubijeno između 650.000 i 1,2 miliona Jermena. Oni koji su uspeli da prežive ili pobegnu, danas predstavljaju osnovu jermenske dijaspore razasute svugde po svetu.
Turska vlast danas negira ovakve navode i tvrdi da je verzija o genocidu u stvari priča o stradanju u periodu opšteg haosa i građanskog rata koji je vladao unutar granica carstva. Oni priznaju da su Jermeni patili tih godina, ali i brojni drugi narodi u Osmanskom carstvu koje se raspadalo. Krv je prema njihovim rečima tekla na sve strane, ali plana o etničkom čišćenju njih ili bilo koje druge etničke grupe nije bilo. Savet Evrope ne deli to mišljenje i događaj karakteriše kao genocid.
Nakon završetka Prvog svetskog rata, sile Antante su nastojale da podrže Jermeniju. Međutim, 4. marta 1922. godine, ona zajedno sa Azerbejdžanom i Gruzijom postaje deo SSSR-a. Moderna Republika Jermenija, koja je nastala raspadom SSSR-a, 1991. godine, obeležava pogrom 24. aprila i taj dan se naziva Dan genocida nad Jermenima.
BONUS VIDEO: