Komandujući 6. nemačkom armijom, general-feldmaršal Fridrih Paulus je stekao veliku slavu tokom bitke za Staljingrad - sve dok se nije predao i postao sovijetski zarobljenik.

Rođen 23. septembra 1890. godine u Pruskoj, od malih nogu je sanjao da postane član carske nemačke mornarice. U svojoj nameri nije uspevao, pa je rešio da upiše pravo na Univerzitetu u Marburgu. Ipak, kako je vreme prolazilo želja da bude deo vojske ga nije napuštala i zato se februara 1910. godine, pridružuje 111. pešadijskom puku.
Tokom Prvog svetskog rata učestvovao je u brojnim akcijama i stigao do čina kapetana, a svoje angažovanje nastavlja i u međuratnom periodu.
Nacistička Nemačka i Drugi svetski rat
Neposredno pre početka Drugog svetskog rata, postavljen je za načelnika štaba Pancera, iako su pojedine njegove kolege izražavale zabrinutost da nema dovoljno komandnog iskustva. Ovo se promenilo kada je 1939. godine postavljen na čelo 10. armije koja se u tom trenutku borila u Poljskoj.
Njegove akcije su privukle pažnju nadređenih i on je unapređen u generala-poručnika, a ovo mu je donelo i mesto zamenika nemačkog generalštaba. To ga je dovelo u poziciju da radi na planovima za operaciju Barbarosa, pa je u jednom trenutku opet došao na čelo bivše 10. - u tom trenutku 6. armije u bici za Staljingrad u leto 1942. godine.
Bitka je počela 23. avgusta 1942. i sukobila je Crvenu armiju protiv Vermahta i njenih saveznika. Očekivano, bila je strašna, duga i krvava. Nakon tri meseca bezuspešnih borbi - iako je u jednom trenutku delovalo kao da Paulusove trupe napreduju, Crvena armija je pokrenula agresivnu kontraofanzivu. Firer je glavnokomandujućem naredio da zadrži svoju poziciju po svaku cenu.
Međutim, kada je u januaru 1943. godine situacija za Nemce postala beznadežna i bez izgleda za pobedu, novoimenovani feldmaršal Paulus se umesto samoubistva - predao.
Zarobljeništvo u SSSR-u
Prilikom predaje je navodno izjavio: "Feldmaršal nemačke vojske Paulus postaje zarobljenik Crvene armije", i uz šalu se izvinio što još nema odgovarajuću uniformu za novostečeni rang. U narednom periodu je ostao veran nacisističkim načelima, ali to se promeilo u julu 1944. godine kada je izveden pokušaj atentata na Adolfa Hitlera.
Počeo je da drži govore protiv svog naroda, kao i da ih poziva da stupe u Nacionalni komitet za slobodnu Nemačku. Tu se nije zaustavio i tokom suđenja u Nirnbergu je svedočio protiv svojih kolega. Najpoznatije je bilo ono protiv generala Alfreda Jodla i Vilhelma Kajtela sa kojima je sarađivao tokom planiranja operacije Barbarosa.
Zbog zasluga, dozvoljeno mu je da se vrati u SSSR, a tek nakon smrti Jozefa Staljina 1953. godine i u domovinu. Tamo je nastavio da sarađuje sa Sovijetima, kao inspektor policije u Drezdenu. Preminuo je 1. februara 1957. godine u 66. godini.
BONUS VIDEO: