Pisana dokumenta kažu da je najveći broj robova dovedenih u Novi svet pripadao narodu Igbo. Međutim, oni su ipak važili za izuzetno buntovne, spremne i da izvrše samoubistvo.

Stotinama godina, mnogi Afrikanci su kidnapovani u seoskim racijama, ukrcavani na brodove i slati u Ameriku. Međutim, jedan događaj ušao je u istoriju. Na samom početku XIX veka, 1803. godine, 75 Igboa - etničke grupe Nigerije - i drugih zapadnoafričkih naroda odlučilo da se bori u događaju koji je postao poznat kao "Igbo desant".
Ove ljudi kupili su trgovci i prisilili ih da se ukrcaju na brod koji je išao za ostrvo Sent Simon u Sjedinjenim Državama. Međutim, zarobljenici su se pobunili i uspeli da savladaju trgovce. Rezultat je bila ogromna istorijska tragedija.
Nakon što su prezueli brod, Igbo su uspeli da stignu do oblasti Danbar Krik. Međutim, i na toj obali čekali su trgovci. U tom trenutku su pripadnici naroda Igbo morali da donesu odluku: da se predaju trgovcima robljem, ili da preduzmu očajnički potez kako bi izbegli život u lancima.
Procenjuje se da je 14,6% svih robova odvedeno iz zaliva Bijafra između 1650. i 1900. godine.
Doneli su odluku.
Bacili su se u vodu i udavili, izvršivši masovno samoubistvo. U istoriji ovaj događaj je ostao upamćen kao čin otpora, koji je pokazao da je čak i smrt "bolja" od života u lancima.
Prema podacima Kongresne biblioteke, robovi koji su bili prisiljeni da iz Afrike dođu u Novi svet, mnogo su patili. Zarobljenici su prevoženi u kabinama ispod palube, toliko skučenim da čovek nije mogao da se uspravi. Mnogi su umirali još tokom putovanja od gušenja, neuhranjenosti i bolesti, a i posada ih je mučila.
Tokom XVIII veka je porobljen najveći broj pripadnika Igbo naroda. Pojedini podaci kažu da je u samo u Virdžiniju dovedeno 1,7 miliona ljudi od kojih su 1,3 miliona bili Igboi.
Stotine hiljada Igboa koji su preživeli putovanje u Novi svet su prodati robovlasnicima na obalama Sjedinjenih Država. Ali 1803. godine, ustanak grupe Igbo bio je ogroman znak otpora celokupne populacije porobljenih ljudi.
Priča o otporu Igboa i danas se prenosi na nove generacije Afro-amerikanaca. U godinama koje su usledile nakon pobune, malo toga se promenilo, međutim, osećaj nade proširio se među porobljenim ljudima i probudio u njima obavezu da nastave da se bore.