Da li ste se ikada zapitali - zašto je ljubičasta, boja feminističkog pokreta? Ovo je priča o tome.

POSTOJI nekoliko teorija koje se mogu čuti tokom rasprava na ovu temu, a jedna od najčešćih je da se ljubičasta boja dobija mešanjem plave sa ružičastom - bojama koje se tradicionalno vezuju za svaki od polova. Ali istina je da postoji i teorija koja je povezana sa jednim istorijskim događajem i koja prema mišljenju stručnjaka, daje uverljivije objašnjenje.
Katastrofa u fabrici
Iako je 18. vek bio period velikog industrijskog napretka zahvaljujući tehnološkom napretku, 19. vek je bio svedok rađanja radničkih pokreta koji su zahtevali poboljšanje životnih uslova narušenih spomenutom "evolucijom" industrije. Кretanja stanovništva sa sela u gradove i fabrike koje su tu bile skoncentrisane, bila su masovna i nastavila su se i tokom 20. veka pevazilazeći međunarodne granice, kontinente i okeane.
To je bio slučaj i sa mnogim njujorškim fabrikama, poput Triangle Waist Co., gde su većinu radnika činile mlade žene iz raznih evropskih zemalja koje su prešle Atlantik u potrazi za poslom i boljim životom. Umesto toga dobile su 52-časovnu radnu nedelju i mizernu platu, zbog koje su neretko zapadale u još gore životne neprilike.
Suprotno svim bezbednosnim merama, odgovorni za fabriku zatvorali su ulaze u zgradu kako bi sprečili krađe, uobičajene u tom kraju. I nije prošlo dugo pre nego što se desila katastrofa - tačnije požar u objektu. Iako i danas nije jasno kako je on počeo tog 25. marta 1911. godine, većina radnika nije mogla da izbegne plamen jer je zgrada bila zatvorena.
Poginulo je ukupno 146 ljudi, a 70 je teško povređeno, od kojih su većina bile žene. S obzirom da su i vatrogasci imali poteškoće da pristupe objektima, vatra je vrlo brzo zahvatila praktično celu fabriku - sa mašinama i materijalom unutra. Priča se da je dim bio vidljiv iz gotovo svakog dela grada, ali i da je poprimio ljubičastu boju zbog tkanina koje su se koristile u ovoj fabrici košulja.
Triangle Waist Co. je vremenom postao simbol nepravedne situacije i borbe radnika za svoja prava. Međutim, kako je ženski pokret u istom periodu postajao sve jači i one su podstaknute događajem usvojile ljubičastu, zajedno uz belu i zelenu kao svoje simbole.
Jedna od najistaknutijih sufražetkinja Emelin Petik-Lorens, objasnila je to ovako: "Ljubičica, boja suverena, simbolizuje kraljevsku krv koja teče venama svakog borca za pravo glasa, simbolizuje njihovu svest o slobodi i dostojanstvu. Bela simbolizuje poštenje u privatnom i političkom životu. Dok zelena simbolizuje nadu za novi početak".
Od tada, ljubičasta je preplavila ulice mnogih gradova širom sveta - postajući više od boje.