Pored toga što je odlikovao zdrav razum u teškim situacijama, Artemizija je u istoriji ostala upamćena kao prva žena koja je komandovala flotom.

MNOGI ANTIČKI izvori je spominju i kao ženu poznatu po legendarnoj lukavosti i hrabrosti, za koju se veruje da je rođena u gradu Halikarnasu tokom 5. veka p.n.e.. Do danas, poreklo njenog imena ostaje nejasno, a neki istraživači veruju da vuče korene iz Frigije, u Maloj Aziji, dok drugi da potiče iz Persije.
Pored ovih "mršavih" podataka o njenom privatnom životu iz mladosti se još samo zna da je nakon smrti muža nasledila deo njegovih titula i funkcija, kao i ono što je u svojim Ratnim varkama o njoj napisao Polijen iz Makedonije. Naime, ona je prema njegovim tvrdnjama svoj talenat ka vojnim strategijama otkrila vrlo rano, još kada je skovala plan da zauzme grad Latmos. I to tako što je predvodila versku procesiju sa kojom je umarširala u grad pod izgovorom da će u njemu izvršiti ritualnu žrtvu. Stanovnici, željni da vide spektakl, izleteli su na ulice grada skroz zavedeni dešavanjima koji su se odvijali na njima, ni ne sluteći da ga Artemizijini ljudi upravo zauzimaju.
Ipak, događaj koji je najviše proslavio i koji je očigledno usledio dosta kasnije je njeno učešće u bici kod Salamine. Ovde pre svega treba spomenuti i činjenicu da je do nje došlo jer je Kserks I želeo da izvrši invaziju na Grčku kao kaznu za poraz u bici kod Maratona 490. godine p.n.e.. Suočeni sa invazijom, grčki polisi su se ujedinili i rešili da borbu prebace na otvoreno more.
Kako je Artemizija zaslužila Kserksovo divljenje?
Do prvog sukoba je došlo na rtu Artemizij, gde je sin Darija I i Kserksov brat Artemison i pored gubitka trećine brodova usled strašne oluje, uspeo da pobedi. Paralelno sa ovom, odigravala se i Termopilska bitka, nakon koje su Grci bili primorani da se povuku ka Korintskoj prevlaci i ostrvu Salamini. To je bio ključni momenat, jer je Kserks počeo da se dvoumi oko toga da li da vodi pomorsku bitku kod Salamine ili da se koncentriše na borbe na kopnu. I tu na scenu stupa Artemizija.
Kao i većina vladara i on je konsultovao svoje komandante šta da rade. Svi su se složili - trebalo je iskoristiti činjenicu da se grčka flota povukla u zaliv kako bi je potopili. Svi osim Artemizije. Ona je čak bila i svesna da bi javno iskazivanje ovakvog mišljenja moglo da je košta života, ali je savetovala da se ne ulazi u taj uski zaliv sa flotom - što Kserks nije poslušao.
U septembru 480. godine kada je došlo do bitke, ona je predvodila flotu od pet brodova. Zabeleženo je da se u jednom trenutku njen brod navodno našao u opasnosti, ali i da se Artemizija izvukla na neuobičajen način. Slučajno ili namerno, zabila se u karijski brod nakon čega je on potopljen. A neprijatelji sa broda koji je pretio da je potopi zajedno sa posadom je ostavio na miru sa uverenjem da se bori na njihovoj strani.
Nakon bitke Artemizija je zagovarala povratak u Malu Aziju, dok je ostatak insistirao na nastavku borbi. Kserks je tada poslao u Efes da se brine o njegovim sinovima, a ona je do svoje smrti ostala lojalna Persijskom Carstvu.