Neki od zločna koje je ova jedinica počinila tokom Drugog svetskog rata se smatraju najgorim u istoriji.

PREMA NEKIM PROCENAMA tokom Drugog svetskog rata živote je izgubilo preko 100 miliona ljudi širom sveta. Ipak među najbrutalnijim operacijama koje su se desile u periodu od 1939. do 1945. godine, ističe se ona koju je predvodila japanska carska vojska iz tajne jedinice za biološko ratovanje 731 na tlu Kine i jugozapadne Azije.
Uprkos činjenici da je formirana kao agencija za istraživanje javnog zdravlja, ova jedinica je bila odgovorna za neke od najozloglašenijih ratnih zločina i eksperimenata na ljudima pre nego što je i zvanično razbijena 1945. godine. Procene su da broj onih koji su ubijeni tokom njihovih eksperimenata ili povezanih programa iznosi oko pola miliona.
Zašto?
Celokupno istraživanje Jedinice 731 je bilo posvećeno razvijanju oružja za masovno uništenje, kako bi ga upotrebili protiv kineskog stanovništva, a verovatno i američkih i sovjetskih snaga - ako za tim bude bilo potrebe. U tom cilju su na desetine hiljada zarobljenika podvrgli nizu brutalnih testova širom Mandžurije.

Da bi stvorili što smrtonosnije bolesti, lekari su pratili pacijente i iz onih koji bi se najbrže razboleli i preminuli uzimali krv uz pomoć koje su zaražavali nove zarobljenike. Kada je bacil kuge bio uzgojen do onoga što se smatralo dovoljno smrtonosnim, poslednja generacija žrtava je bila izložena ogromnom broju buva. Buve su zatim spakovane i zapečaćene unutar bombi. Dana 4. oktobra 1940. godine japanski bombarderi su ih izbacili iznad kineskog sela Kudžou, nakon čega je od ove zarazne bolseti preminulo više od 3.000 stanovnika.

Postoji sumnja da je pred kraj rata Japan planirao da bombarduje i Ameriku ovim buvama, ali za to nikada nisu dobili priliku. U avgustu 1945. godine, nakon što su i Hirošima i Nagasaki bombardovani, sovjetska armija je napala Mandžuriju i potpuno uništila japansku vojsku, a car je preko radija objavio kapitulaciju. Većina njihovih dokumenata je spaljena, a usled nedostatka dokaza većina istraživača iz Jedinice je izbegla kaznu.
1. Vivisekcija na živo
Kako je ova jedinica nastala sa ciljem da istraži prirodu bolesti i povreda zadobijenih prilikom oružanih sukoba, jedan njen ogranak je vremenom rešio da ode korak dalje i posveti se posmatranju povreda i toka bolesti kod živih i zdravih pacijenata. U početku su to bili dobrovoljci iz redova japanske vojske, ali kako su eksperimenti dostigli neslućene razmere - jedinica se okrenula proučavanju na kineskim ratnim zarobljenicima i civilima.
Metode proučavanja u ovim eksperimentima su bile varvarske. Vivisekcija je rađena bez anestezije, a hiljade muškaraca, žena i dece su prethodno zaražavani bolestima kao što su kolera i kuga. Pored toga, zabeleženi su i slučajevi kada su subjektima amutirani udovi i potom pričvršeni za neku drugu stranu tela, kako bi naučnici ispitali cirkulatorni sistem čoveka.
2. Testovi sa oružjem
Efikasnost oružja je bila od ključnog interesa za japansku vojsku. Da bi utvrdili na koje sve načine i kako se mogu najbolje iskoristiti - na pologonima su okupljali zarobljenike i pucali iz vatrenog oružja, a potom upoređivali njihove rane i povrede. Efikasnost bajoneta, mačeva i noževa je takođe proučavana na ovaj način, a žrtve su u ovom slučaju vezivali.
Takođe, proučavani su i efekti velikih G-sila, tako što bi u velike centrifuge smeštali ljude i pratili do koje maksimalne brzine mogu da izdrže a da ne izgube svest ili umru.

3. Zagrevanje promrzlina
Jedan od istraživača iz ove jedinice se posebno interesovao za hipotermiju. Stoga je udove zarobljenika potapao u kantu punu leda sve dok im se ruka ili noga ne smrznu i dok ih ne prekrije sloj leda. Nakon čega je isprobavao različite metode za brzo zagrevanje smrznutih delova, uključujući i polivanje vrelom vodom ili upotrebu vatre.
4. Eksperimenti sa sifilisom i prisilne trudnoće
Jedna od najvećih pretnji svake vojske još od perioda drevnog Egipta su bile venerične bolesti, stoga ne čudi da se i japanska vojska zainteresovala za izučavanje simptoma i mogućih tretmana sifilisa. Da bi otkrili sve njegove tajne, zaražavali su ljude tako što su muške zatvorenike terali da siluju druge i u većini slučajeva nisu primenjivali nikakve tretmane - kako bi ispratili tok bolesti.
Osim u eksperimentu sa sifilisom, silovanje primenjivano i kako bi nasilno oplodili žene, a potom nad njima i njihovim fetusima vršili eksperimente sa oružjem, zaraznim bolestima i promrzlinama.