Nakon poraza koji je zadao Grcima kod Termpolila i Artemizije, Kserks I je smatrao da je idealno vreme da pokori celu Grčku. Međutim, nije računao da će Temistokle smisliti lukavu strategiju.

KRAJEM SEPTEMBRA 480. godine p.n.e. odigrala se jedna od prvih većih pomorskih borbi u istoriji, kada su se suočile velika persijska armija i malobrojna, ali pod Temistoklom ujedinjena vojska Grčke kod ostrva Salamine u Saronskom zalivu. Istorijski izvori navode da su Grci samo mesec dana ranije izgubili dve važne bitke - onu čuvenu kod Termopila i manje poznatu kod Artemizije. Pregaženi na kopnu i potopljeni na moru, izgledali su kao razbijena četa od koje više nije pretila nikakva opasnost. To je bio trenutak koji je kralj Kserks I čekao godinama. Ipak, ispostaviće se da je pogrešio.
Oslabljena ratovima, Grčka je delovala kao nesposobna da pruži otpor. Persijske snage prolaze kroz njene polise i gradove-države i stižu čak i do Atine - koju pljačkaju. Međutim, oko 30 grčkih polisa se spremalo da odgovori na teror. S druge strane Persijskim carstvom koje se prostiralo od Dunava do Egipta i od Jonije do Baktrije vladao je kralj Kserks I, dok je jonskom, karijskom, ahajmenskom i egipatskom flotom upravljao njegov brat Arijabign. Kralj Ksantosa, predvodio je likijsku flotu od 50 brodova. Artemizija sa Halikarnasa, predvodio je dorijsku flotu od 30 brodova, a njima su se pridružili i Preksasp, Megabaz i Ahajmen.
Tačan broj brodova u persijskoj i grčkoj floti je do danas nepoznat. Iako Herodot u svom delu Istorija pruža listu, ona se smatra preuveličanom i nepouzdanom, a jedino što se može zaključiti na osnovu drugih izvora je da je persijska flota bila daleko nadmoćnija. Savezničkom grčkom flotom komandovao je Spartanac Euribijad, što je bio iznenađujući izbor s obzirom na to da je Atina bila najveća pomorska sila sa najviše brodova. Ipak, o taktici i strategiji odlučivao je savet od 17 komandanata među kojima se strategijom i znanjem istakao Temistokle.
Dogovorili su se da se njihovi brodovi povuku prema ostrvu Salamina, u tesnac uzan manje od 2 km, koji se nalazi između kopna i ostrva. Na ovaj način su izolovali Persijance, a oni su stekli prednosti i zauzeli položaje u linijama koji im odgovaraju. Ali umesto da napadnu oni su počeli da se povlače. Ubrzo potom, čitava flota je naglo promenila smer i krenula ka velikim persijanskim brodovima koji su se našli na idealnom mestu za napad - uz obalu. Njihovi brodovi su bili teški za manevrisanje, a laki trijeri sa gvozdenim kljunovima na pramcima su punom brzinom krenuli ka napred. Cilj je bio da se "zabiju" u bok neprijateljskih brodova kako bi ih potopili, dok su istovremeno morali da paze da ne oštete svoja vesla - zbog čega su ih sa jedne strane par sekundi pre udara uvlačili unutra.
Ubrzo je postalo jasno da je grčka taktika urodila plodom, kralj Kserks I u strahu da će Grci zarobiti njegovu vojsku u Evropi napušta položaj i kreće nazad kući. Trupe elitne pešadije i konjice koje su kratak vremenski period nakon pomorske bitle pokušavale da preko kopna osvoje Grčku, ubrzo su odustale i od te zamisli. Očuvana je demokratija i budući temelji evropske civilizacije od despota sa istoka, a proročanstvo iz Delfa se ipostavilo tačnim: "Samo drveni zid će vas sačuvati".