Srpski vojnici su se borili hrabro na frontu, a kod kuće su ih sa nestrpljenjem i strahom čekale majke, supruge i deca. Sve što su mogle je da pišu pisma. Pročitajte jedno pronađeno u sanduku komandanta Drinske divizije.

SPISAK RATOVA U KOJIMA JE SRBIJA UČESTVOVALA je dug. Ti ratovi često su teže padali onima koji su ostajali kod kuće, strepeći za svoje najmilije. Sa velikom bojazni su čekali vesti sa fronta. Majke i sestre onih koji su otišli da brane otadžbinu u Velikom ratu danonoćno su se molile za njihovo spasenje, a kao svedok ove dirljive borbe koja se odvijala daleko iza fronta danas je ostalo jedno pismo…
Pismo majke pukovnika Vojislava Pavlovića, komandanta 4. puka Drinske divizije, nađeno je u njegovom sanduku pošto je podlegao ranama.
"Vojo sine,
Pismo tvoje primila sam juče i potpuno razumela. Sve na stranu. Vreme i prilike su ozbiljne. Lako može sve na lepo da prođe, ali ako Bog rekne i mora se napred, onda znaš šta te čeka. Čeka te vrlo svetla dužnost, čeka te slava u svakom pogledu, bilo da padneš za otadžbinu, bilo da se časno, ali samo časno vratiš.
Ti ćeš potpuno pojmiti šta je to časnost. Bio su uvek hladan i otmen, takav treba i tamo da budeš. Vele ljudi da je prvoga dana pomalo uzbuđenja, a posle nastane puna ravnodušnost. Tebe i prvog dana treba ta ravnodušnost da ne napušta. Jednom se mre. Predstavi ti sebi sliku: da si vedrim čelom bio svud, svuda kao čelni, svuda gledao ravnodušno strašnoj smrti u oči, pa ili - ili.
Ti znaš da je srce tvoje majke veoma trošno. Ti znaš šta bi me satrlo, a šta bi mi srce okrepilo i krila mi dalo. Prema tome se vladaj..."
— Majka
Izvor: Istorijski zabavnik