Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ima ih malo ali su neverovatni: Ovo su neki od najspektakularnijih vikinških predmeta na svetu

Iako bi se na osnovu broja filmova i serija, knjiga i stripova, reklo da je vikinških artefakata mnogo, to zapravo nije tačno. Iza ovih, suurovih ratnika nije ostalo mnogo predmeta, ali ovi koji su otkriveni su zaista spektakularni.

 Oseberg glave Izvor: Olaf Krüger / imageBROKER / Profimedia

IAKO SU PRIČE O VIKINZIMA stalno prisutne, arheolozi baš i nemaju mnogo artefakata koji su ostali za njima. Svi možemo u glavi da stvorimo sliku karakterističnih brodova kojima su plovili ovi osvajači, štitova i ratne opreme, ali sve što znamo o njima zasniva se na nekoliko razbacanih tragova i mnogo manjih fragmenata.

Intenzivan "boravak" nordijskih osvajača u istoriji trajao je nešto manje od tri veka, od 793. do 1066. godine, sa nordijskom kontrolom nad škotskim Hebridima do 1266. godine. Međutim, Vikinzi su bili pod uticajem ranijih kultura, a uticali su i na potonje, zbog toga pronalaženje artefakta koji zaista doprinose autentičnoj slici Vikinga može da bude nezgodno. Na kraju, biti Viking je bio način života, a ne titule.

Možda će vas zanimati i:

Ovo su neki od artefakata koji su opstali od Vikinga, a koji su doprineli izgradnji slike o legendarnim ratnicima.

Ulfbreht mač

Ulfbreht mač je bio vrsta naprednog oružja (imali su urezanu reč +ULFBERH+T) koji se istakao zbog tehnologije kojom je proizveden. Veruje se da je ovaj Ulfberht napravljen između IX i XI veka od legure visoke čistoće iskovane od velike količine ugljenika. Ovakav materijal zahtevao je veliku veštinu majstora i intenzivnu toplotu za proizvodnju. Ovi mačevi su stekli slavu jer su bili super lagani, ali natprirodno snažni.

Kao i mnogi aspekti vikinške kulture, poreklo Ulfberht mača je nejasno. Oko 170 primeraka sa autentičnim natpisom pronađeno je širom Evrope. Na mnogima slova pogrešno napisana, sa "+" posle T, a ne pre. Veruje se da su te kopije pravili konkurentski kovači mačeva.

 Ulfberht mačevi Izvor: Profimedia

Blago doline Jorka

Otac i sin, entuzijasti u potrazi za blagom, iskopali su 2007. godine ovo koje je ostalo od Vikinga, na polju u blizini engleskog grada Harogatea. Ovaj zapanjujući nalaz, osim oca i sina koji su nelegalno tražili blago, otkrio je obim trgovine ili pljačke Vikinga.

U pitanju je oko 600 novčića, ingota i raznih dragulja smeštenih u srebrnu posudu koja je bila obložena zlatom, na kojoj su urezani lavovi i jeleni. Sadržaj nalaza datiran je u IX i X vek nove ere.

Luisove šahovske figure

Jedno od najstrašnijih nalaza iz doba Vikinga otkriveno je na plaži u Uigu, na škotskom ostrvu Luis, početkom XIX veka. Tačan datum i način otkrića su sporni, iako se otkriće pripisuje izvesnom Malkolmu Makleodu, koji ih je navodno pronašao na srušenom peščanom sprudu 1831. godine. Jedino što se pouzdano zna je da su se pojavili u Društvu antikvara Škotske u Edinburgute iste godine, gde su postali izvor fascinacije i spekulacija koje traju do danas.

Rezultati ispitivanja i analiza 93 poznate figure od rezbarenih zuba kita i delova kljova morža, visine oko 10 centimetara, pokazali su skandinavsko poreklo (verovatno Trondhajm, Norveška ) iz oko 1150. godine.

Luisove komade, veoma tražene i dovoljno brojne da formiraju četiri odvojena kompleta, možda je sakrio neki lukavi trgovac tokom trgovine preko škotskih Hebrida, kada su oni bili pod nordijskim vladavinom.

Ali to su sve pretpostavke: šah je mogao biti napravljen bilo gde od Norveške do Islanda. Ove figure pravilo je čak pet različitih zanatlija.

Ono što šahovskim figurama daje magiju je harizma i karakter svake pojedinačno. Izbuljenih očiju i ekspresivnog izraza i forme, komadi preuveličavaju figure koje predstavljaju, dajući koncentrisanu i gotovo satiričnu viziju kulture iz koje potiču.

Torov čekić

Ovaj "čekić bogova", poznat kao mjolnir, bio je oružje Tora, boga groma. Tor je bio popularan lik u nordijskoj teologiji vikinškog doba, često prikazan kao moćni ratnik koji je čuvao kapije Asgarda i izazivao paklene oluje.

Kako se hrišćanstvo širilo Evropom, mnogi su se držali simbola stare vere, noseći Torov čekić kao amajliju ili ogrlicu, verovatno u imitaciji hrišćanskih afektacija, ili kao blagoslov za snagu u borbi.

Šlem iz Gjermundbua

Koliko god da je to urezano u kolektivnu svest, vikinški šlemovi nisu imali rogove. Čak i ako jesu, to niko sa sigurnišću ne može da tvrdi, jer ima vrlo malo podataka o vikinškim šlemovima uopšte, osim pretpostavke da su ih verovatno nosili.

Većina predstava Vikinga nastala je vekovima nakon njihovih prvih pohoda, a popularni rogati šlem bio je rekvizit u operi iz 19. veka.

Ostale su sačuvane pojedine predstave koje su prikazivale figure u profilu na kojima se prepoznaju jednostavni šlemovi u obliku metka napravljene od komada kovanog gvožđa.

S obzirom da su Vikinzi gledali na oružje kao na simbol bogatstva i junaštva, verovatno su i šlemovi bili statusni simboli. Neki norveški arheolozi imaju teoriju da su šlemovi bili rezervisani samo za više slojeve društva.

Do otkrića ovog šlema došlo je 1943. godine u Ringerikeu u Norveškoj. Otkriven u devet fragmenata među zalihama oružja i drugih pogrebnih artefakata, komad nazvan Gjermundbu, po farmi na kojoj je pronađen, dugo je i pažljivo restauriran. Sa ceremonijalnim figurama i karakterističnim štitnikom za oči - "naočare", naučnike je podsetio na skandinavske (i anglosaksonske ) kacige iz vremena pre Vikinga, od kojih su neke imale "bradu" od lanaca.

Zapanjujuće sličan, ali manje ukrašen, je još jedan šlem pronađen tokom iskopavanja u blizini Midlzboroa u severoistočnoj Engleskoj 1950-ih. Ovaj šlem je nedavno je ispitan i potvrđeno je u studiji Univerziteta u Daramu iz 2020. godine da je u pitanu vikinška kaciga iz XX veka. Osim nekoliko različitih fragmenata, ovo su jedina dva vikinška šlema koja su do sada pronađena.

Osebergove glave

Jedno od najzagonetnijih i svakako spektakularnih vikinških nalaza bio je brod koji je iskopan 1904. na farmi Oseberg u blizini Tonsberga u norveškom regionu Vestfold.

Vikinzi su, osim za plovidbu, brodove koristili i za sahranjivanje bogatih i istaknutih članova drštva. Zajedno sa telom, na brod su stavljali i njihove stvari i priloge kojima su osiguravali da preminuli ima dovoljno zaliha kako bi dobro živeo i na onom svetu.

Sahrana u Osebergu, koja datira iz 834. godine, vikinški je ekvivalent Tutankamonovoj grobnici. Brod, dugačak 21 metar i u potpunosti napravljen od hrastovog drveta sa izuzetnim rezbarijama bio je pun predmeta, kao što su kolica, kocka sa bronzanom figurom Bude, šatori, oprema, razne životinje i tela dve žene očigledno visokog društvenog statusa.

 Oseberg glave Izvor: Olaf Krüger / imageBROKER / Profimedia

Pronađeno je i pet izrezbarenih životinjskih glava, čija namena je još uvek nepoznata. Vezane konopcem koji prolazi kroz usta jedne od njih, poput uzde, glave, isklesane od pojedinačnih komada prirodno zakrivljenog drveta, ukrašene draguljima i ugravirane karakterističnim baroknim vrtlozima i čvorovima u obliku pereca, predstavljaju ekstravagantne životinje među kojima su lavovi, vodeni zmajevi ili svirepi sisari.

Gokstad brod

Dugi brodovi su bili remek-delo dizajna i ključevi vikinške osvajačke mašine. Sa širokim trupom i plitkim "gazom" (što znači da je mali deo broda ostao pod vodom tokom plovidbe) bili su brzi i stabilni, ali i sposobni da nose teške terete u plitkoj vodi kao što su reke i uvale.

Ovi jurišni brodovi su imali profil koji je ubrzo postao simbol osvajanja.

 Gokstad brod Izvor: bialorucki bernard / BE&W / Profimedia

Iako nije tako sjajan kao brod pronađen u sahrani u Osebergu, brod Gokstad, dug više od 24 metra, najveći je vikinški brod ikada pronađen. Bio je deo sahrane u Gokstadu, mogao je da nosi 32 mornara.

Klizaljke od kosti

Pored brodova i mačeva, arheologija je obezbedila intimnije elemente drevne vikinške kulture: češljeve, igre, nakit i ove klizaljke. Pronađene su u setu od još 42 u Kopergejtu i smeštene u gradskom Viking centru Jorvik.

Napravljene od kože i polirane kosti (obično kosti konjskih nogu), klizaljke nisu bile sečiva dizajnirana da seku led kao današnje. Verovatno su se koristile na isti način kao i skije, sa štapovima kao dodacima koji su se koristili za održavanje ravnoteže.

Verovatno su se koristile za praktične stvari kao što je lov, ali i za zadovoljstvo, što pruža malo drugačiji pogled na ove strašne osvajače iz istorije.

Možda će vas zanimati i:

Tagovi

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka