Događaji opisani u sledećim redovima su u istoriji ostali upamćeni kao najveći poraz koji je rimska vojska pretrpela, demistifikujući njenu nepobedivost.

Godina je deveta, naše ere. Rim nastoji na umiri Germaniju koja je naseljena mnogobrojnim nezavisnim varvarskim plemenima. Rimsko carstvo koristi isprobanu taktiku koja se pokazala kao izuzetno uspešna u Galiji. "Državljanstvo" se nudi vladarima većih plemena, a oni koji odbijaju da se mirno pokore vrlo brzo ukrštaju svoj mač sa latinskim. Provincijom upravlja Publije Kvintilije Var.
Arminije je sa druge strane. Sin je poglavice jednog od najvećih i najuticajnijih plemena u regionu - Heruska. Dat je Rimljanima kao zalog mira kao dete, poslat je u Rim na obuku. Sada se vratio u svoj rodni kraj kao Rimljanin, da smiri nemire.
Ipak, Arminije nije zaboravio odakle potiče. Iako u svojoj zvaničnoj misiji na strani Rima, on sve vreme zapravo pokušava da ujedini germanska plemena i oformi vojnu silu dovoljno jaku da odbije rimske legije. Procene su da je Var na raspolaganju imao oko 20.000 legionara, zbog čega je Arminiju izuzetno važno da izgradi organizovanu germansku vojsku.
Kvintilije Var ni ne sluteći šta mu se sprema, u jesen kreće u pomoć germanskom plemenu po nagovoru Arminija. Staza je uska, mračna i nepoznata. Tri rimske legije se protežu u nedogled duž staze. Ovo mesto je Arminije izabrao za zasedu - Teutoburška šuma.
Ulazak u zamku
Dok je Kvintilijeva udarna snaga sačinjena od tri legije - koje uključuju i tri eskadrona konjice i šest kohorti pomoćnih trupa, išla nepoznatim stazama kroz šume i močvare, duga linija je postala razvučena i razređena. U prilog im nije išlo ni kišovito vreme i vetar koji su ih dodatno usporili.
Svestan zamke u koju ih je uvukao, Arminije zapoveda germanskim plemenima da započnu prvi napad u nizu, čija se taktika oslanjala na: udari i beži. Cilj je bio da napadnu zaostale i slabe tačke u koloni, da bi se potom vratili u sigurnost šume čim bi Rimljani pokazali bilo kakav znak otpora.
Rimska vojska je iscrpljivana na sve moguće načine. Najbliža rimska baza se nalazila u Halternu oko 100 km jugozapadno, tako da je Var krenuo ka njoj. Međutim, trećeg dana, on i njegove iscrpljene legije stigli su do uskog koridora omeđenog strmim brdom na jugu i neprohodnom močvarom na severu. Prelaz je bio dugačak oko 6 kilometara, ali širok manje od 200 metara - savršeno mesto za zasedu i Arminije je to znao.
Arheološki dokazi potvrđuju da su plemena podigla niz niskih travnatih zidova i peščanih bedema duž brda. Oni ne samo da su služili kao zaštita od rimskih pogleda, već su i dodatno suzili put. Na ovaj način su ograničili Rimljanima prostor koji im je bio potreban da bi pravilno formirali borbenu liniju.
Dok je razuđena rimska kolona ulazila u prolaz, našla se zarobljena u uskom grlu iz kog nije bilo izlaza. Arheološki nalazi takođe sugerišu da su neki od Rimljana pokušali da upadnu u bedeme, ali bezuspešno.
Shvativši da nema izlaza, i znajući da je kraj blizu ako im padnu u šake Kvintilije Var je izvršio samoubistvo, bacivči se na svoj mač. Napadnuti iz svih pravaca od strane germanskih ratnika, bez mogućnosti za beg - preostali vojnici Varovih legija su masakrirani.
Samo nekolicina je uspela da pobegne i stigne na sigurno. Priča koju su ispričali šokirala je sve koji su je čuli.
Uništena reputacija rimske vojske
Njihova vekovima nepoljuljana reputacija nepobedive vojske je bila uništena. Kako se vest o ovom porastu kroz Germaniju širila poput požara, mnogobrojni garnizoni su na brzinu napuštani ili preplavljeni od strane lokalnog stanovništva.
U međuvremenu su vesti o porazu doprle i do ušiju Avgusta. Njegovi savremenici su zabeležili da se car nekoliko meseci nije brijao i da je stekao naviku da viče "Quintili Vare, legiones redde!!" tj. "Kvintilije Vare, vrati mi moje legije!" Poražene legije, nikada više neće biti reformisane.
Rimska odmazda bila je neizbežna. Carske snage na Rajni su povećane sa pet legija na osam, a Tiberiju i kasnije Germaniku je naređeno da se osvete za poraz i kazne Arminija. Ovo je bilo lakše reći nego učiniti, jer se heruskanski poglavica obučen u Rimu pokazao kao dorastao neprijatelj.
Godine 15. nove ere, rimske snage pod Germanikom konačno su se vratile na Teutoburško bojno polje, i ono što su tamo zatekli ih je užasnulo. Ljudske glave su bile prikovane za drveće, a kosti mrtvih ljudi i životinja ležale su svuda.
Germanik je nastavio poteru. Zabeležio je uspehe, ali je takođe bio i blizu poraza kada su njegove četiri legije uletele u Arminijevu zasedu.
Sledeće godine Germanik je ponovo pobedio Arminija, ovog puta kod Idistaviza. Međutim u samom Rimu je potreba za osvetom tokom vremena splasnula. Uprkos protestima, Germanik je vraćen u Rim 16. godine nove ere.