Šest nedelja trajao je ubilački pohod Japanaca na kineski grad Nanking. Ubili su 300 hiljada ljudi i silovali najmanje 80 hiljada žena, zbog čega je ova tragedija poznata i kao "Silovanje Nankinga".

Bila je 1937. godina i trajao je Drugi japansko-kineski rat. Tadašnji glavni grad Kine, Nanking, imao je oko milion stanovnika, koji su masovno napuštali grad kako su se Japanci približavali. Grad je napustila i Vlada. Oni koji su ostali u gradu postali su žrtve jednog od najstrašnijih zločina u istoriji, koji se poredi sa Holokaustom.
Japanski general Ivane Macuj, naredio je da se grad potpuno uništi kako bi se slomio duh kineskog otpora.
Uskoro su usledila masovna pogubljenja.
O broju žrtava se do danas spekuliše, jer se izveštaju japanske i kineske strane razlikuju, ali broj koji se najčešće spominje je 300 hiljada ubijenih ljudi za samo šest nedelja. Tragični togađaj postao je poznat pod dva imena: Nankinški masakr i Silovanje Nankinga.
Japanski mornar Šo Mitani, tada osamnaestogodišnjak, ispričao je kasnije kako su svuda ležali leševi. U parkovima, na ulicama, na teniskim terenima.
Japanska vojska imala je poseban zvuk trube koji je značio: "Ubijte sve Kineze koji trče." Hiljade Kineza je odvedeno na masovna pogubljenja, a zatim zakopanu u jamu nazvanu "Jama 10.000 leševa". To je bio rov dugačak 300 i širok 5 metara, u koji su japanske snage bacale svoje žrtve. Većina istoričara procenjuje da je u jamu zakopano oko 12.000 žrtava.
*Upozorenje: fotografije su osetljivog sadržaja
Ljudima su vađena srca, utapani su i spaljivani. Užasna mučenja koji se povampireni japanski vojnici radili uključivala su kastracije muškaraca, probadanje očiju šilom kao i probadanje vagine bajonetima. Ubijali su novorođenčad, deci su odsecali glave, zakopavali su žive ljude. Tokom masakra je silovano više od 80.000 žena - od devojčica do starica. I trudnice i časne sestre, neke i višestruko i to na ulici.
Zapadnjaci koji su ostali u gradu svakodnevno su beležili zločine i neprestano slali protestna pisma japanskom izaslaništvu:
"Danas popodne žena je silovana na Mocka aveniji na kućnom broju 11. Sedam vojnika je ušlo u univerzitetsku knjižaru. Sa sobom su poveli sedam žena. Tri su silovali pre nego što su otišli. Danas je zabeleženo više od jedanaest silovanja...", pisali su u pismima.
Nemački biznismen i član nacističke stranke Džon Rejb video je ljude ubijene metkom u potiljak i gledao je kako spaljuju žive ljude. Video je izmasakrirana ženska tela na ulicama. Zapisao je u svoj dnevnik:
"Obilazimo grad da bi videli kolike su razmere uništenja. Nailazimo na leševe svakih 100 do 200 metara. Tela civila koje sam pogledao imala su rupe od metaka na leđima. Ti ljudi su verovatni pokušali da pobegnu. Japanci marširaju kroz grad u grupama od 10 do 20 vojnika i pljačkaju sve pred sobom. Gledao sam svojim očima kako su opljačkali pekaru našeg nemačkog pekara Her Kislinga. Uništili su i Hempelov hotel kao i sve prodavnice u toj ulici..."
Džon Rejb tada je mnoge civile uspeo da spase od sigurne smrti i u Kini ga se smatra nacionalnim herojem.
Japanska vojska je palila zgrade, a zatim se sakrivala kako bi ubijala građane koji su dolazili da gase vatru.
Opljačkana su sva gradska skladišta, kao i imovina građana. Carska je vojska krala nakit, novac, odeću, hranu i domaće životinje.
Nakon završetka Drugog svetskog rata, Međunarodni ratni sud za Daleki istok je osudio i pogubio generala Macuja, a masakr je i danas osetljivo političko pitanje. U Japanu mišljenje javnosti o masakrima u Nankingu varira, mada malo njih poriče da se masakr zaista desio, japanski istoričari i nacionalisti tvrde da su brojevi preuveličani ili čak da se tako nešto nikada nije dogodilo.
(nationalgeographic.rs/24sata.hr)