Kir Veliki je pretpostavio da će lako pokoriti Masagetejce i njihovu kraljicu. Prevario se.

Posmatrano iz svakog ugla, Persijanci su trebali da pobede. Persijski kralj, Kir Veliki poveo je vojsku od 200.000 vojnika kako bi osvojio stepske zemlje severno od njegovog carstva.
Stepe su bili dom Masagetejaca, nomadskog naroda poznatog po izuzetnoj veštini jahanja. Masagetejcima je 530. godine pre nove ere vladala kraljica ratnica Tomirida. Bila je žestoka i izrazito zaštitnički nastrojena prema svom narodu i svojoj porodici.
Kir Veliki je pretpostavio da će lako pokoriti Masagetejce i njihovu kraljicu. Prevario se.
Kraljica ratnica
Persijsko carstvo se prostiralo od Sredozemnog mora na istoku do reke Ind na zapadu. Bila je to jedna od najmoćnijih imperija tadašnjeg sveta, a persijska vojska je mogla da nadmaši svakog rivala. Sa druge strane. Masageti kraljevstvo je bilo malo.
U šestom veku pre nove ere, kraljica Tomirida je vladala zemljom koja se prostirala severno od Persije i istočno od Kaspijskog mora. Masageti su bili nomadski narod koji je živeo u stepama centralne Azije. Žene Masagete su jahale konje, borile se u bitkama i vladale.
"Oni se bore i na konjima i pešice", napisao je grčki istoričar Herodot o Masagetejcima u svojim Istorijama. "Koriste lukove i koplja, ali njihovo omiljeno oružje je borbena sekira."
Kir Veliki, vladar Persije, proširio je granice svog carstva osvajanjem Vavilona. Zatim je krenuo na sever, na Masagete.
Postojao je samo jedan problem: kraljica Tomirida je odbila da poklekne pred Persijancima.
Tomirida je vladala Masagetijem nakon smrti svog muža, zajedno sa svojim sinom Spargapisom. Kraljica ratnica je odlučila da brani svoju teritoriju.
Pre nego što je poslao vojsku na sever, Kir je predložio diplomatsko rešenje. Poslao je ambasadore da u njegovo ime zaprose Tomiridu.
Plan je bio prevara, a Tomirida je to shvatila. Kako Herodot kaže, bila je "svesna da se on udvarao njenom kraljevstvu, a ne njoj njoj". Ona je odbila predlog i poručila Kiru da se fokusira na vladanje sopstvenom zemljom umesto da pokušava da preuzme njenu.
Neustrašiv, Kir je poslao svoju vojsku na sever da napadne Masageti.
Kraljica Tomirida protiv Kira Velikog
Moćna persijska vojska je stigla do granica Masagetija. Tomirida se nije uplašila. Poslala je Kiru upozorenje da ako se ne povuče, Masageti će napasti. Dala mu je tri dana.
Nakon tri dana usledila je borba. Persijansci su osmislili trik. U početku je delovalo da je upalilo, ali je zapravo to bio početak Kirovog kraja.
Persijanci su bili ulogorovani na obali reke koja je predstavljala prirodnu granicu između njih i Masageta. Deo plana je bio da u logoru ostanu slabi vojnici, a da ostatak počne da se povlači.
Masageti, predvođeni Spargapisom, verujući da napreduju, ušli su u logor, pobedili zaostale persijske vojnike, a onda počeli da jedu i piju zalihe koje su zatekli. Među zalihama je bilo i vina - namerno ostavljenog na vidnim mestima.
Persijanci su znali da Masageti nikada ranije nisu pili ništa slično. Zapravo, nisu uopšte galiji grožđe. Kako Herodot objašnjava, nomadski konjanici pili su uglavnom mleko.
Kada su se napili, Persijanci su se vratili. Persijska vojska je zarobila većinu pijanih i oslabljenih vojnika, među kojima i Spargapisa, Tomiridinog sina.
Postiđen, Spargapis je tražio od kira da mu dozvoli da se ubije. Kir je pristao, a Tomiridin sin se ubio.
Tomirida je krivila Kira za smrt svog sina. Poslala mu je poruku u kojoj se zavetovala da će ga ubiti. "Ti krvoločni Kire", pisala je Tomirida, "ne ponosi se ovim uspehom. Bio je to sok od grožđa ... bio je to otrov kojim si zarobio moje dete i tako ga pobedio, a ne u poštenoj borbi."
Kir je ignorisao kraljičinu pretnju.
Kraljičina osveta
Tomirida je krivila Kira za smrt sina, i želela je osvetu.
Pisala je Kiru, a on ju je ignorisao. Tomirida je tada podigla vojsku i napala Persiju.
Masageti su se suočili sa Persijancima u, kako je Herodot nazvao, najžešćoj borbi između ne-Grka. Neprijatelji su se borili u prsa o prsa kopljima i bodežima, pri čemu nijedna strana nije popuštala.
Kir je pretpostavio da će Masagete lako pobediti. Sve je bilo na strani Persijanaca, brojnost, veština, iskustvo. Ali sa druge strane je bila Tomirida - majka željna osvete.
Ono što se zna je da je Kir tokom borbe pao, i ova bitka jeste zabeležena u mnogim istorijskim izvorima kao kraj vladavine velikog kralja.
Isto tako, ova bitka je poslužila kao inspiracija za mnoge priče o tome kako ke Kir Veliki završio.
Jedna od njih kaže da je Tomirida tražila Kirovo telo, da mu je odeskla glavu a onda je ubacila u bure napunjeno ljudskom krvlju.
"Živim i pobedila sam te u borbi", navodno je rekla Tomirida, "a ipak sam od tebe uništena, jer si lukavo uzeo mog sina."
Ova priča šeta na granici između mita i istine. Ipak živela dugo posle vremena Masageta.
Srednjovekovni umetnici slikali kraljicu ratnicu kako odseca glavu svom neprijatelju. Temi su se kasnije vraćali i renesansni umetnici.
Šta se dogodilo Tomiridi nakon što je pobedila Persijance? Istorija ne beleži sledeće poglavlje Tomiridinog života. Srednjovekovni pisci tvrde da su Masageti asimilovani sa Hunima koji su kasnije napali Evropu na konjima.
Iako je Tomirida nestala iz istorijskih spisa, ona živi u legendama i umetnosti.