Dijadosi su nakon smrti Aleksandra Velikog ratovali 40 godina.

Carstvu koje je Aleksandar veliki stvorio brzim osvajanjima nije bilo suđeno da traje. Iako su njemu najbljiži ljudi bili pojedinci velikih ambicija i talenta, Aleksandra je bilo nemoguće slediti. Generali odnosno dijadosi (grčki Διάδοχοι - naslednik) sa kojima je stvorio ogromnu imperiju našli su jednog protivnika kog nisu mogli da pobede - jedni druge.
Dijadosi su nakon Aleksandrove smrti ratovali 40 godina, a nakon ratova oformile su se tri dinastije:
- Seleukidi u Persiji, Vaviloniji i Maloj Aziji
- Ptolemejidi ili Lagidi u Egiptu
- Antigonidi u Grčkoj i Makedoniji
Smrt Aleksandra Velikog
Nikada se zaista neće saznati šta je uzrokovalo preranu smrt jednog od najuticajnijih ljudi u čitavoj istoriji. Istorijski izvori kažu da je nakon dolaska u Vavilon u proleće 323. godine posle jedne proslave dobio groznicu koja ga nije napustala čitavih osam dana. Neki izvori ukazuju da je umro 11. dok drugi na to da je preminuo 13. juna. Šta je izazvalo groznicu, kao i gde je sahranjen - do danas je nepoznato.
Tokom poslednjeg pohoda u dolini reke Ind Aleksandar je možda bio izložen - njegovom organizmu - do tada nepoznatim bolestima. Možda se nikada nije oporavio od teške rane koju je zadobio tokom opsade Multana, a možda su stigle i posledice alkoholizma.
Još jedna teorija kaže da je Aleksandra mogao da otruje bilo koji od njegovih mnogobrojnih neprijatelja. Jedan od vodećih osumnjičenih bio je makedonski plemić Kasandar, kog je u Vavilon poslao njegov otac Antipater, regent Makedonije.
Savremeni lekari su razvili još nekoliko drugih teorija, ali odsustvo Aleksandrovih ostataka znači da niko sa sigurnošću ne može da tvrdi šta je bio uzrok groznice.
Bez zakonitog naslednika
Nakon smrti Aleksandar Makedonski je svoje ogromno carstvo ostavio bez zakonitog naslednika.
Prema svojim najbližim generalima Aleksandar se ponašao sa jednakom naklonošću. To je bio odličan i efikasan mehanizam da zaštiti sebe od nezadovoljstva i eventualne pobune, ali je bio seme katastrofe nakon njegove smrti. Generali su se smatrali jednakima i nijedan nije želeo da odgovara drugom. Svađe oko naslednika su počele odmah.
Meleager i pešadija podržavali su Aleksandrovog polubrata Arhideusa, dok je glavni komandant konjice Perdika smatrao da treba čekati rođenje tada još nerođenog Aleksandrovog i Roksaninog deteta. Sklopljen je kompromis po kome će Arhideus biti kralj i vladati kao Filip III i to kao savladar sa detetom. Perdika je postao regent, a Meleager njegov pomoćnik. Ubrzo Perdika ubija Meleagera i druge vođe i preuzima kontrolu.
Na vest o Alekasandrovoj smrti i u Grčkoj počinje pobuna poznata i kao Lamijski rat. Atina i drugi gradovi opsedaju Antipatra u Lamiji. Rat se završio tek po dolasku Kraterove flote, koja pobeđuje Atinjane u bici kod Kranona 5. septembra 322. godine pre nove ere.
Nakon četiri rata dijadoha, borbe za Makedoniju (od 298. p.n.e. - 285. p.n.e.) i borbe Lizimaha i Seleuka (285. p.n.e. - 281. p.n.e.) formiraju se tri dinastije na prostorima carstva Aleksandra Makedonskog: Seleukidi u Persiji, Vaviloniji i Maloj Aziji; Ptolemejidi ili Lagidi u Egiptu; i Antigonidi u Grčkoj i Makedoniji.