U Indiji Tomu poštuju kao hrabrog misionara. Na Zapadu on simboliše vernika koji se koleba.

Prvih godina posle raspeća hrišćanstvo je bilo tek seme nove religije, bez razvijene liturgije i postupka bogosluženja, i bez imena – najraniji sledbenici su to jednostavno nazivali "put".
Apostoli su bili predvodnici pokreta, širili su poruku duž razgranatih trgovačkih ruta starog sveta, stvarajući usput male hrišćanske zajednice. Bio je to veliki prasak za hrišćanstvo kad su apostoli izjurili iz Jerusalima i raštrkali se širom tada poznatog sveta.
Apostol Toma je otišao na istok, preko današnje Sirije i Irana. Zatim je, kako smatraju istoričari, skrenuo ka južnoj Indiji. Putovao je dalje čak i od neumornog Pavla, čija putešestvija su obuhvatala veći deo Mediterana. Od svih apostola, Toma najbolje oličava misionarsku strast za usponom hrišćanstva – poriv da se putuje do samog kraja poznatog sveta da bi se propovedala nova vera.
Mnogi istoričari smatraju da se Toma iskrcao na obalu Kerale obraslu palmama na mestu koje se danas zove Kranganore. Po predanju, osnovao je sedam crkava u Kerali i 20 godina kasnije umro mučeničkom smrću na drugom kraju zemlje, u Majlaporu, današnjem kvartu grada Čenaja.
U crkvi Palajur u Guruvajuru, dalje kaže predanje, Toma je postavio prvi krst u Indiji i izveo jedno od svojih prvih čuda. Kada je naišao na grupu bramana koji su prosipali vodu uvis kao deo svog rituala, upitao ih je zašto se voda vraća na zemlju ako je ugodna njihovom božanstvu. "Moj Bog bi prihvatio ovakvu ponudu", rekao im je Toma. Onda je pljusnuo vodu uvis i kapljice ostaše da lebde u vazduhu poput blistavobelih pupoljaka. Većina posmatrača pokrstila se na licu mesta; ostali su se razbežali.
U Indiji Tomu poštuju kao hrabrog misionara. Na Zapadu on simboliše vernika koji se koleba. "Klasični portert Tome je Neverni Toma", kaže Kolumba Stjuart, istoričar i benediktinski kaluđer u Opatiji Svetog Jovana u Minesoti, u članku National Geographica, Stopama apostola. "A to baš i nije tačno, jer on nije toliko sumnjao u vaskrsenje koliko mu je bilo potrebno da se lično susretne sa Hristom da bi dokazao vaskrsenje. Može se smatrati pragmatičnim Tomom ili forenzičarem Tomom. Čovek koji toliko polaže na lično iskustvo da kaže kako mora da ’metne prsta svojega u rane od klina’. To iskustvo ga je podstaklo na kasnija veličanstvena dela."
Tomin trenutak neverice ispostavio se kao dvosekli mač u istoriji hrišćanske misli. S jedne strane, pojedini teolozi lakonski kažu da je njegova sumnjičavost prirodna i da odražava nesigurnost, čak i duboku skepsu, kakvu osećaju milioni ljudi kada su u pitanju metafizičke teme. Kako da znamo? Toma je posumnjao u vaskrslog Hrista, dodirnuo njegove rane i onda poverovao, što je, po nekim mišljenjima, ostavilo dublje posledice na njegovu potonju veru. S druge strane, njegova kriza vere kakvu nije imao nijedan drugi apostol, po mišljenju mnogih, smatra se duhovnim neuspehom, odnosno potrebom da se doslovno sazna nešto što se naprosto ne može znati. U Jevanđelju po Jovanu 20:29, Hrist lično kori Tomu rečima: "Pošto me vidje, vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše."
Uprkos svojoj sumnjičavosti, Sveti Toma i dalje služi kao neposredna veza njegovih preobraćenika u Kerali sa prvobitnim hrišćanstvom koje je poteklo sa obala Mediterana, na sasvim drugom kraju sveta poznatog u I veku n. e. Za razliku od kasnijih hrišćanskih zajednica u Aziji koje su osnivali misionari, tominski hrišćani veruju da je njihovu crkvu utemeljio jedan od najbližih Hristovih sledbenika, što čini srž njihovog duhovnog identiteta. "Oni su apostolska crkva", kaže Stjuart, "a to je najverodostojnija potvrda za svaku hrišćansku zajednicu."
Iako je nevernom Tomi bilo potrebno da dodirne Hristove rane da bi se uverio u vaskrsenje, postao je revnosti misionar koji je, po predanju, širio veru u Indiji.
Po predanju, od dvanaestorice apostola desetorica su mučenički stradala. Toma je ubijen kopljima.