Biblioteka Matice srpske najstarija je srpska biblioteka nacionalnog značaja i prva javna naučna biblioteka u Srba.
Kada od spomenika Svetozaru Miletiću krenete Zmaj Jovinom ulicom, pa kod Vladičanskog dvora skenete levo, i nastavite Ulicom Nikole Pašića na trećoj raskrsnici ćete naići na zgradu koja se nalazi na listi nepokretnih dobara Srbije od velikog značaja.
U toj zgradi, sagrađenoj 1912. godine po projektu Momčila Tapavice, nalazi se Matica srpska, zajedno sa Bibliotekom.
Mesto na kome se danas nalazi ovo glamurozno zdanje sa kupolom, uravnotežene forme, sa dva krila koja se protežu duž dve ulice nekada je pripadalo Mariji Trandafil i tu se nekada nalazilo sirotište ove dobrotvorke. Pred svoju smrt, gospođa Trandafil je svu svoju imovinu, 1878. godine poverila Matici srpskoj.
Kada je monumentalno zdanje klasične jednostavnosti, izgrađeno - u njega smeštena Matica srpska.
Kada i gde je osnovana?
Biblioteka Matice srpske najstarija je srpska biblioteka nacionalnog značaja i prva javna naučna biblioteka u Srba. Nastala je 1826. godine u Pešti, zajedno sa osnivanjem Matice srpske.
Osnivači Matice srpske, intelektualaci koji su živeli u Habzburškoj monarhiji, kod kojih rodila se misao o očuvanju i jačanju kulturnog identiteta srpskog naroda i njegovog uključivanja u savremene evropske tokove, zapisali su da im je cilj "rasprostranjenije knjižestva i prosveštenija naroda srbskog, to jest da se knjige srbske rukopisne na svet izdaju i rasprostranjavaju".
Za javnost je otvorena 26. avgusta 1838. godine, a u njoj će "najpače svaki Slavjanin, budi koga narečija i kolena slavenskog sin bio, slobodan pristup imati i knjige čitati moći".
Smeštena je tada u Tekelijanum, zavod za pomoć Srbima na školovanju u Pešti koji je osnovao Matičin predsednik i pokrovitelj Sava Tekelija.
Prvi poznati poklon Biblioteka je primila od Atanasija Stojkovića 1832, a iste godine je sa njom započela razmenu publikacija i Ruska akademija nauka. Od aprila 1839. Biblioteka se ubrzano popunjava i postaje najveća srpska biblioteka.
Prve velike lične biblioteke poklonili su joj i zaveštali Platon Atanacković i Sava Tekelija, a za njima i mnogi drugi darodavci, među kojima i Teodor Pavlović, Dimitrije Tirol, Vuk Karadžić, Petar II Petrović Njegoš, Jovan Subotić, Jan Kolar i drugi.
Zajedno s Maticom, 1864. godine, Biblioteka je preseljena u Novi Sad .
Tokom oba svetska rata Biblioteka je bila zatvorena, a njene zbirke su, srećom, ostale gotovo netaknute.
Posle Drugog svetskog rata Biblioteka je intenzivno nastavila da se razvija. Od 1948. godine postaje Centralna (matična) biblioteka Vojvodine i počinje da prima obavezni primerak svih štampanih stvari iz Srbije, a od 1965. do danas iz cele zemlje.
Zgrada je 2007. godine dobila i novi deo. Nova zgrada Biblioteke ima 4.300 m2, a najveći deo prostora je namenjen za smeštaj publikacija.
Po bogatim zbirkama koje pružaju izvanredne mogućnosti za kulturno-istorijska i naučna istraživanja i raznovrsnim vidovima svog bibliotečko-informacionog rada, Biblioteka Matice srpske je savremena biblioteka južnoslovenskog značaja, a njeno dugo i kontinuirano trajanje svrstava je među kulturne institucije srpskog naroda s najdužom tradicijom.
Tekst je objavljen u sklopu projekta koji je sufinansiran iz budžeta Grada Novog Sada. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.