Nacističke omladinske organizacije imale su za cilj indoktrinaciju dece i mladih, a članstvo u njima je bilo obavezno. Saznajte na koji način su doprinele jačanju nacizma i šta se dešavalo sa onima koji su odbili da im pristupe.
Nacionalsocijalistička nemačka radnička partija, poznatija i kao Nacistička partija, osnovana je 1919. godine kao Nemačka radnička partija i promovisala je antisemitizam i nacionalni ponos Nemaca. Takođe, njeni članovi su bili veoma nezadovoljni ishodom Versajskog sporazuma, kojim je okončan Prvi svetski rat, koji je Nemce obavezao na naknadu štete koju su tokom rata načinili.
Adolf Hitler je bio član partije od njenog nastanka, stupio je na čelo partije 1921. godine, a 1933. postaje nemački kancelar što je označilo početak njegove diktature. Hitler je osvajao publiku svojim harizmatičnim javnim govorima u kojima je krivio Jevreje i marksiste za sve probleme sa kojima se Nemačka suočavala. Tada počinje praktikovanje ekstremnog nacionalizma i promovisanje "čiste" arijevske rase, piše World Atlas.
Adolf Hitler je odlučio da uništi članove svih grupa koje je smatrao nepodobnim za savršenu Nemačku, uključujući Jevreje, političke figure koje nisu bile pristalice nacizma, umetnike, intelektualce, Rome, homoseksualce, osobe sa fizičkim ili mentalnim invaliditetom.
Formiranje omladinskih organizacija
Uspostavivši kontrolu nacističke partije u svim aspektima života, Hitler se okrenuo deci i mladima kako bi imao pomoć za propagiranje nacističkih ideja, formiranje vojske i, konačno, stvaranje koncentracionih logora i progon neistomišljenika. Svoj cilj je ostvarivao kroz indoktrinaciju mladih putem organizacija Hitlerova omladina (Hitlerjugend) i Savez nemačkih devojaka (Bund Deutscher Mädel).
Baldur fon Širah je postao direktor Hitlerove omladine 1930. godine i organizovao je grupu u dva dela: dečaci od 14 do 18 godina i juniorska organizacija Deutsches Jungvolk koja je okupljala dečake od 10 do 14 godina. Savez nemačkih devojaka je imao sličnu podelu.
Do 1933. godine Hitlerova omladina je brojala 100.000 članova, a 1934. ta brojka je iznosila 3,5 miliona. Nacistički omladinski pokreti su postali jedina legalna aktivnost za mlade u zemlji. Članstvo je postalo obavezno 1936. godine, a jevrejskoj deci je bio zabranjen pristup.
Na koji način je funkcionisala indoktrinacija?
Dečaci članovi Hitlerove omladine su učestvovali u brojnim aktivnostima, sa fokusom na sport i razvoj fizičkih veština, kao što su boks ili kampovanje. Imali su i intenzivne obuke o nacističkoj ideologiji i antisemitizmu, kao i vojne vežbe koje su uključivale rukovanje oružjem. Kroz sve ove aktivnosti usađena im je snažna posvećenost Hitleru.
Devojčice i devojke su imale obuku iz kućnih poslova i kuvanja, takođe i obuku za bolničarke i dobrotvorni rad. Obaveze nametnute kroz ove organizacije su bile dominantne u životu nemačke dece koja nisu imala vremena ni za šta drugo osim za školu i omladinske organizacije.
Tokom leta su se organizovani kampovi gde je omladina radila na farmama ili učestvovala u nacističkim ideološkim aktivnostima. Često su podučavali imigrante nemačkom jeziku ili čuvali kampove u kojima su bili smešteni poljski tinejdžeri.
Čemu je služila indoktrinacija dece?
Deca su predstavljala budućnost zemlje, nacističkog režima i ideologije, kao i začetak savršene arijevske rase. Mnogi pripadnici Hitlerove omladine su izrasli u poslušne vojnike fanatično privržene Rajhu i svom vođi.
Sve lošije stanje u nemačkoj vojsci krajem rata dovelo je do regrutacije mladih koji su poslati na front. U početku su to bili momci od 17 godina, a do 1945. vojnici stari svega 14 ili 15 godina su branili svoju zemlju i arijevsku rasu u koju su verovali.
Takođe, Hitler je verovao da kampovi za indoktrinaciju udaljavaju decu od uticaja njihovih roditelja, koji možda nisu bili pristalice nastičke partije i na taj način su predstavljali prepreku ostvarenju konačnih ciljeva. Kroz Hitlerovu omladinu i Savez nemačkih devojaka nacistička ideologija je postala deo svakog doma, bez obzira na to da li su roditelji bili opozicija režima.
Šta se dešavalo sa onima koji bi odbili članstvo?
Bilo je nemačkih dečaka koji su odbijali da postanu članovi Hitlerove omladine i organizovali su svoje alternativne grupe, kao što su Edlvais pirati (Edelweisspiraten). Oni su čak napadali članove Hitlerove omladine i sabotirali njihove aktivnosti. Mnogi od njih su učestvovali u nasilnim ili mirnim pobunama, crtali antiratne grafite na zidovima i čak pomagali jevrejskoj deci da izbegnu deportaciju.
Njihove aktivnosti nisu bile neprimećene, a vlast se pobrinula da kazne budu javne. Tako je 1944. godine šest pripadnika Edlvais pirata obešeno u Kelnu. Oni koji su odbili članstvo u Hitlerovoj omladini bili su progonjeni od strane članova organizacije, prebijani i često mučeni sve dok ne popuste i na kraju ne pristupe organizaciji.
Šta se desilo sa nacističkom omladinom?
Nakon završetka Drugog svetskog rata, Hitlerova omladina je rasformirana a brojni građani su bili podvrgnuti procesu denacifikacije kako bi se ispravila šteta koja je naneta indoktrinacijom. Danas se Hitlerova omladina i Savez nemačkih devojaka smatraju jednim od najstrašnijih elemenata nacističkog režima jer je kroz njih dokazano kako diktatura može uspešno da manipuliše mladima i navede ih da bezuslovno služe vojsci i režimu.