Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Naučnici konačno zavirili u jedinstvene mumije otkrivene davne 1615. godine

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu.

  Izvor: Foto: Zesch S, et al. PLOS One (2020); © Sculpture Collection, Dresden State Art Collections

Nove tehnologije još jednom su dale svoj doprinos drugim naučnim disciplinama.

Ovoga puta, naučnici su uradili CT tri mumije pronađene davne 1615. godine u Sakari, blizu Memfisa. Njihova jedinstvenost leži u činjenici da su tela umesto sarkofaga položena na drvene daske i umotana u tkaninu i prelepi pokrov, na kojem je bojama prikazan pogrebni portret pokojnika. Po tkanini koja je ukrašena gipsanim lajsnama i pozlatom, je naslikano celo telo. Slikanje fajumskih portreta, bilo je karakteristično za Egipat u vreme Rimskog carstva, od I do III veka.

Povezane vesti

Povezane vesti

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu.
Izvor: Profimedia/Shutterstock

Foto: Zesch S, et al. PLOS One (2020); © Sculpture Collection, Dresden State Art Collections

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu, odakle je u Evropu doneo dve od tri takve mumije (jedna je ostala u Egiptu i tamo je izložena do danas).

Sudbina dva fajumska portreta koja su stigla u Evropu bila je puna lutanja: nakon što su promenile nekoliko vlasnika i bile prilično pohabane, iz Italije su stigle u Drezdensku državnu umetničku zbirku, gde su krajem 1980-ih bile podvrgnute prvom rendgenskom snimanju.

Međutim, kompjuterizovana tomografija (CT) ovog puta je naučnicima rekla mnogo više o tome šta se krije ispod nekoliko slojeva pokrova.

Povezane vesti

Mumije su pripadale muškarcu, ženi i tinejdžerki. Bar jedna od tri mumije sigurno je sahranjena je sa netaknutim unutrašnjim organima (i sa mozgom). Ženske mumije su bile bogato ukrašene ogrlicama, a u pokrov pokojnika stavljeni su artefakti koji bi im mogli biti od koristi u zagrobnom životu, uključujući novčiće koji su možda bili namenjeni za plaćanje Haronu, prevozniku duša preko reke Stiks.

"Lepo je videti ove ogrlice, ali za nas to nije iznenađenje", rekla je Stefani Zeš, antropolog i egiptolog. "Zbog ovih vrlo dragocenih velova u koje su zamotane mumije, bili smo uvereni da su ti ljudi pripadali visokoj socijalno-ekonomskoj klasi, što znači da su mogli lako sebi da priuše nakit."

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu.
Izvor: Profimedia/Shutterstock

Foto: Zesch S, et al. PLOS One (2020); © Sculpture Collection, Dresden State Art Collections

CT je pokazao da je muškarac umro između 25. i 30. godine. Bio je visok oko 164 centimetra. Iako mozak muškarca nije preživeo, nema dokaza da je izvađen kroz nos (po staroegipatskom običaju). Takođe, nisu korišćena brojna sredstva za balzamovanje. Umesto toga, bio je umotan u tkaninu preko koje je naslikan portret.

Prema mišljenju Stefani Keš, dva metalna predmeta pronađena tokom CT-a muške mumije najverovatnije su pečati iz radionice za mumifikaciju koja je radila na njegovim ostacima.

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu.
Izvor: Profimedia/Shutterstock

Pečat radionice; Foto: Zesch S, et al. PLOS One (2020); © Sculpture Collection, Dresden State Art Collections

Druga mumija pripadala je ženi koja je umrla između 30. i 40. godine. Bila je visoka 151 centimetar i imala je uznapredovali artritis u levom kolenu.

Treća mumija pripadala je mladoj devojci koja je, prema proračunima izvedenim nakon CT skeniranja, umrla između 17. i 19. godine života.

Za razliku od dve druge mumije, kod adolescentkinje je bio sačuvan i mozak - smanjio se, ali je zajedno sa moždanim stablom i dalje mogao da se identifikuje. Osim mozga, kod devojke su sačuvani i drugi unutrašnji organi. Bila je visoka 156 centimetara, a istraživači su otkrili i da je imala benigni tumor na kičmi poznat kao vertebralni hemangiom, koji je češći kod ljudi starijih od 40 godina.

Ove pogrebne portrete prvi put je opisao italijanski istraživač 1615. godine Pjetro dela Valetokom tokom svog boravka u Egiptu.
Izvor: Profimedia/Shutterstock

Foto: Zesch S, et al. PLOS One (2020); © Sculpture Collection, Dresden State Art Collections

"Prilično smo sigurni da ove mumije nisu imale nikakvo uklanjanje mozga", kaže Zeš. "Vrlo je verovatno da su ove mumije sačuvane samo nekom vrstom dehidracije pomoću smeše natrona, jer nema mnogo tečnosti za balzamovanje."

Natron je prirodna so koja se sastoji od natrijum karbonata i natrijum bikarbonata sa tragovima natrijum hlorida i natrijum sulfata. Posebno je korišćen za sušenje tela mumije.

Možda će vas zanimati i:

Povezane vesti

Povezane vesti

Povezane vesti

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka