Silovitim napadom Severne Koreje na Južnu, 25. juna 1950. godine, započeo je Korejski rat. Primirje je potpisano 27. jula 1953. godine, a taj dokument je i danas na snazi.

Od 1910. pa do kraja Drugog svetskog rata Korejom je vladao Japan. Ubrzo po završetku Drugog svetskog rata, i nakon predaje Japana, Koreja je podeljena na dva dela. Demarkaciona linija, ustanovljena prethodnim dogovorom iz 1945. godine, išla je 38. paralelom. Sovjetske snage su prihvatile deo severno od te linije, a snage Sjedinjenih Američkih Država južno od nje. Tako je 38. paralela postala linija podele dveju korejskih država.
Iako je bilo planirano da se jedinstvo Koreje održi, SSSR i Sjedinjene Države ustanovile suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države koje su se nazivale Severna i Južna Koreja, prva komunistička, duga kapitalistička.
Tok Korejskog rata
Neko vreme pre zvaničnog početka rata Severnokorejci su započeli sa nagomilavanjem trupa duž 38. paralele. Iako je severnokorejski vođa Kim Il Sung u početku obijao pomoć moćnog Mao Cedunga, podrška Kine i bivšeg SSSR je bila neskrivena. Sa druge strane Sjedinjene Države nisu htele otvoreno da uđu u rat iako su dominantno upravljale odlukama Saveta Ujedinjenih nacija - koje su bile podrška Južnoj Koreji.
Rat je započeo silovitim napadom Severne Koreje na Južnu, 25. juna 1950. godine.

Na samom početku rata pobede je odnosila bolje opremljena i snabdevena severnokorejska vojska. Malobrojna, slabije opremljena i demoralizovana južnokorejska vojska je brzo poražena i prisiljena na povlačenje, za svega dva meseca svela na jedan usamljeni džep otpora na samom jugoistoku zemlje, tzv. Pusanski perimetar.
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija (na čijem zasedanju nije učestvovao SSSR) postavlja američkog generala Daglasa Makartura za komandanta Ujedinjene komande interventnih snaga Ujedinjenih nacija. Cilj intervencije snaga OUN-a je bilo suzbijanje agresije komunističke Koreje na južnu, demokratsku istoimenu državu.
Pogledajte fotografije u galeriji:
Od 15. do 28. septembra 1950. godine, pomorsko-amfibijskim desantom kod Inčona kojim je komandovao američki general Daglas Makartur, situacija preokrenuta u korist snaga Ujedinjenih nacija, koje su napredovale sve do granice Severne Koreje i Kine. Tada su u rat ušli i Kinezi i proterali snage UN nazad na jug, a linija fronta se stabilizovala na 38. paraleli. Kinezi su 19. oktobra poslali milion dobrovoljaca kineske armije preko granice, a dotadašnju američku premoć u vazduhu su po prvi put izazvali mlazni kineski lovci MiG-15. Kada ni to nije dovelo do zaustavljanja američkog napredovanja prema kineskoj granici, u novembru su Kinezi preduzeli snažnu ofanzivu, udarili u bok iznađenih američkih snaga, naneli im teške gubitke i naterali ih na povlačenje - koje mnogi danas drže najdužim u američkoj vojnoj istoriji.
Makauter je bio ponižen i tražio proširenje rata na Kinu i korišćenje nuklearnog oružja. Tadašnju predsednik Amerike, Hari Truman, nije želeo da proširuje rat. Makauter je bio smenjen, a starsti smirene, a front postepeno stabilizovan.
Rat se nastavio kroz manje, lokalne akcije, a započeti su i prvi pregovori o primirju.
Primirje je konačno potpisano 27. jula 1953., ali rat se pravno nikada nije ni završio. Potpisivanje "Panmundžon deklaracije mira, prosperiteta i unifikacije Korejskog poluostrva" 27. aprila 2018. je prvi konkretan sporazum kojim se pokreću pregovori koji bi vodili trajnom miru. Po svim kriterijumima, rat je završen neodlučnim rezultatom. Severna, ali i Južna Koreja su doživele neuspeh u pokušaju ujedinjenja, a na obe strane je poginulo 3 miliona ljudi uz neopisiva razaranja.