Godine 1966, nakon serije neuspešnih ekonomskih reformi koje su izazvale veliku glad u Kini, Mao Cedung pokreće kulturnu revoluciju. Time je započeta jedna od najmračnijih decenija moderne istorije Kine koju je, pored opšte ekonomske ...

Narodna Republika Kina, trenutno jedna od najvećih svetskih supersila i ekonomija, u svojoj savremenoj istoriji beleži ne tako svetle trenutke. Period vladavine prvog komunističkog vođe, Maa Cedunga, se, osim po velikoj ekonomskoj stagnaciji i izolovanosti Kine, pamti i po društveno-političkom pokretu po imenu "Kulturna revoluciija".
Kulturna revolucija poznatija i kao "Velika Proleterska Kulturna Revolucija" došla je kao posledica kraha "Velikog skoka napred" - ekonomskog plana Mao Cedunga po kome je Kina, bez moderne tehnologije i sa malo resursa, za svega nekoliko godina trebalo da nadmaši zemlje zapada u proizovdnji čelika. Ova transformacija kineskog društva iz poljoprivrednog u industrijalizovano je propala pre svega zbog toga što je Cedung zahtevao da se poljoprivrednici umesto proizvodnjom hrane, bave prozivodnjom čelika u malim primitivnim pećima u svojim dvorištima. To je izazvalo nedostatak hrane koja je dalje vodila veliku glad i veliki broj smrtnih slučajeva.

U želji da učvrsti svoju vlast i ideologiju, kao i da "očisti" državu od bilo kakvih elemenata buržoazije, kapitalizma ali i kineske tradicije, Mao Cedung je najpre sproveo kulturnu revoluciju zatvaranjem svih kineskih univerziteta. Nakon toga je izvršio mobilizaciju omladine koja prisilno postaje režimska vojska po imenu "Crveni čuvari", a koja je služila za detektovanje, proganjanje i javno ponižavanje svih ljudi koji su "državni neprijatelji". U tu grupu ljudi spadali su intelektualci, stanodavci, bogati seljaci, profesori, članovi porodica "Crvenih čuvara", ali i visoki zvaničnici kineske komunsitičke partije koji nisu u poptunosti podržavali Cedungove refrome.
Kulturna revolucija je, pored hapšenja i masovnih pogubljivanja nepodobnih, značila i unštavanje svega što ima veze sa kineskom istorijom i kulturom, odnosno uništavanje sledeća četri elementa: običaja, kulture, navika i ideja. To je bio glavni povod velikih pljački i skrnavljenja hramova i ostalih verskih institucija.

Dodatni instrument za uspešno sprovođenje kulturne revolucije u delo bila je takozvana "Mala crvena knjiga". Ova knjiga je sadržala sve ideje i citate Cedunga. Pored toga što je bila dostupna na svim javnim mestima, ovu knjigu su glasno čitale kineske stjuardese na međunarodnim letovima kineskog nacionalnog avio prevoznika.

Generacija studenata koja je trebalo da započne svoje obrazovanje 1960-te smatra se izgubljenom generacijom u Kini iz više razloga. Pored činjenice da ovoj generaciji unverzitetsko obrazovanje bilo onemogućeno, važno je napomenuti da su "Crveni čuvari" bili prinudno slani u ruralne delove Kine kako bi na "pravi" način učili i podučavali o besklasnom društvu i komunističkoj ideologiji.
Ipak, to nije bio kraj problemima. Prema pravilima kulturne revolucije, pripadnici "Crvenih čuvara" koji su se venčali na selu nisu smeli da se vrate u gradove ukoliko se prethodno ne razvedu od svojih bračnih drugova. Sve ovo imalo je negativan uticaj ne samo na kvantitet visoko kvalifikovane radne snage u Kini, već i na demografiju Kine. Neiskorišćen intelektualni potencijal, negativan prirodni priraštaj i trajno razdvojene porodice samo su neke od posledica sa kojima se izgubljena generacija zajedno sa ostatkom kineskog društva nosi.
Nakon dovođenja države u stanje anarhije, stanovništva u stanje opšte paranije i 1 500 000 smrtnih slučajeva kulturna revolucija je završena 1976-te Cedungovom smrću.