Psihološki fenomen koji je prvi put definisan sedamdesetih godina prošlog veka nazvan je baš stokholmskim sindromom zbog neobičnog slučaja koji se dogodio u švedskoj prestonici.
Kriminologu i psihijatru Nilsu Bejerotu, koji je radio kao savetnik tokom ovog nesvakidašnjeg slučaja, bio je interesantan odnos između četvoro ljudi koji su danima slušali pretnje od Olsona i Olofsona, a ipak se emotivno vezali za njih. Ovo psihološko stanje nazvao je normalmstorški sindrom, ali je on širom sveta postao poznat kao stokholmski. Ipak, njegovu prvu definiciju dao je psihijatar dr Frenk Ošberg, kako bi pomogao radu FBI-ja i Skotland jarda.
Kako stručnjaci objašnjavaju, što više vremena provedu zajedno, veća je verovatnoća da će doći do zbližavanja žrtve i otmičara, a smanjuje se verovatnoća da će ovaj potonji povrediti svog taoca. Interesantno je da zbližavaju doprinosi i veličina prostorija u kojoj se nalaze, koliko su vlasti spremne da izađu u susret otmičaru, sličnost stavova (poput političkih) i sl.
Možda će vas zanimati i:
-
Arheologija |
25. Nov 2015.
Psihologija: 3 taktike koje će vam pomoći da više nikad ne zaboravite nečije ime
-
Istorija |
15. Apr 2021.
Psihologija: 10 iznenađujućih otkrića o ljudskom umu
