U arenama starog Rima nisu se borili samo muškarci.
Iako su bile retka pojava, žene koje su se borile u arenama - gladijatorke - zaista su postojale. Za to postoje brojni arheološki i istorijski dokazi. Sve do III veka naše ere, gladijatorke su se borile kao Amazonke, kada ih je zabranio car Septimije Sever.
Larinskim dekretom Tiberije je senatorskim ćerkama i rođakama zabranio da treniraju ili da zarađuju kao gladijatorke.
Deca u areni
Osim žena, Dion Kasije pominje da su u gladijatorskim borbama učestvovala i deca, i to na igrama koje je 66. godine naše ere organizovao Neron.
Ipak, taj antički izvor ne ukazuje nužno na to da su se i tada žene još uvek borile u areni. U antičkoj literaturi, a naročito u delima Svetonija, Marcijala i Stacija, najviše gladijatorskih borbi u kojima su učestvovale žene pominje se za vreme Domicijana.
Prvi put gladijatorke se javljaju na igrama organizovanim u čast jermenskog kralja Tiridata, a u doba rimskog imperatora Nerona. Petronije u svom delu Satirikon pominje gladijatorku koja se bori iz dvokolice u keltskom stilu. Sa slika i mozaika se može zaključiti da su se borile obnaženih grudi i da su retko nosile šlemove, bez obzira kom tipu gladijatora pripadale.
Prema izvorima, izgleda da su se žene borile uglavnom noću. Imajući u vidu da je noć bila rezervisana za glavne i veoma važne gladijatorske igre, može se zaključiti da su borbe u kojima su učestvovale gladijatorke bile važne i retke. Većina modernih naučnika smatra da je pojava gladijatorki bila novina, s obzirom da se o njima pisalo na taj način.