Gavrilo Princip bio je čovek koji je preokrenuo istoriju. Njegov potez je, domino efektom, uvukao u velike sile i 65 miliona ljudi u najstrašniji rat koji je svet do tada video. A šta bi se desilo da je on promašio svoju metu?
Sarajevo, 1914. godina. Jutro, 10.45 časova, 28. juna. Kolona vozila kreće se Apelovom alejom, uz samu obalu reke Miljacke, donekle prebrzo za jednu zvaničnu delegaciju. Sportski automobil "graf i stift", drugi u koloni, prevozi Franca Ferdinanda, prestolonaslednika Habzburške imperije, njegovu ženu Sofiju i austrijskog guvernera u anektiranoj Bosni, generala Oskara Poćoreka.
Istovremeno, grupa atentatora koju je, posredstvom majora Vojislava Tankosića, organizovao ozloglašeni beogradski iredentista Dragutin Dimitrijević Apis, spremila je operaciju koja je u ranoj fazi bila usmerena samo protiv Poćoreka.
Sat ranije, u istoj ulici uz reku, nakon dve propuštene prilike svojih saboraca, jedan od sedam atentatora koji su tog jutra u Sarajevu vrebali austrijskog nadvojvodu, Nedeljko Čabrinović, baca bombu na automobil sa prestolonaslednikom. Međutim, atentat ne uspeva, bomba se odbija od vozila i ranjava brojne posmatrače. Čabrinović pokušava da se otruje kapsulom cijanida i skače u Miljacku, ali neuspešno.
Uznemireni Franc Ferdinand i njegova supruga odlučuju da nakon kraćeg prijema u gradskoj kući krenu u posetu ranjenima u ovom napadu. Poćorek donosi odluku da se, bezbednosti radi, promeni putanja i kolona kreće ubrzano, pravo ka bolnici. Međutim, vozač, Leopold Lojka kod Latinskog mosta pravi fatalnu grešku – sa Apelove aleje skreće na staru, ranije planiranu putanju – u Ulicu Franje Josifa.
Poćorek shvata grešku, viče na vozača da zaustavi vozilo i krene nazad. Lojka uzaludno pokušava da nešto preduzme. Međutim, vozilo se sasvim zaustavlja ispred Moric-Šilerove poslastičarnice. A tu, baš na tom mestu od svih mesta na planeti, kod izloga sa poslasticama, slučajno stoji jedan od sedmorice atentatora, razmišljajući šta bi mogao da preduzme nakon što su njegovi saborci uzaludno pokušali napad.