Rimski car Neron Klaudije Cezar Avgust Germanik, prestravljen pobunom pretorijanske garde i erupcijom narodnog nezadovoljstva, izvršio je samoubistvo na današnji dan, 9. juna 68. godine.
Na presto ga je 54. dovela majka Julija Agripina - Mlađa, koja je prethodno otrovala cara Klaudija Prvog Tiberija, čija je bila četvrta žena.
Neron je bio poslednji vladar koji je pretrpeo damnatio memorie.
Pogledajte: Misteriozni rimski bog zbunio naučnike
Neron je svoju vladavinu započeo u slozi sa senatom, pošto je do 62. godine bio pod uticajem prefekta pretorija Afranija Bura i filozofa Aneja Seneke, koji su podržavali dobre odnose između princepsa i senata. Težnja Neronove majke Agripine da ima presudan uticaj na svog sina dovela je do reakcije od strane Nerona, koga su energično podržavali Bur i Seneka, pa je Agripina izgubila svoj raniji značaj na dvoru. Klaudijev rođeni sin Britanik, koga je sada Agripina htela da stavi nasuprot sopstvenog sina, bio je otrovan, a zatim je i sama Agripina ubijena po Neronovom naređenju.
Pročitajte: Drevni računar pronađen u rimskoj olupini
Preokret u Neronovoj politici nastupio je 62. naše ere, kada je Bur umro, a Seneka se povukao u privatan život. Njihovo mesto zauzeo je prefekt pretorija Otonije Tigelin, koji je povlađivao carevoj surovosti. Sada ponovo otpočinju progoni po zakonu o uvredi veličanstva, u kojima su stradali mnogi pripadnici aristokratije. Neki senatori su sa pojedinim pretorijanskim komandantima 65. n. e. protiv Nerona skovali zaveru na čijem je čelu bio Gaj Kalpurnije Pizon, ali je zavera otkrivena. Mnogi učesnici su pogubljeni, a drugi su izvršili samoubistvo, među njima Seneka i pesnik Lukan. Usledili su još snažniji progoni aristokratije.
Saznajte i: Kad su u starom Rimu robovi i gospodari menjali uloge...
Sužavao je ovlašćenja Senata i vladao je despotski, ubio je mnoge ugledne Rimljane i konfiskovao im imovinu. Bolesno ambiciozan, podražavajući grčkog vladara Aleksandra Velikog, vodio je skupe ratove i uzalud pokušavao da osvoji Jermeniju, severnu obalu Crnog mora i Etiopiju. Trošio je mnogo na pozorište, cirkuske igre i raskošan život, priređujući često orgije. Uobražavajući da je veliki umetnik, pojavljivao se u pozorištu i cirkuskoj areni kao glumac, pevač, svirač i učesnik u trci dvokolica.
Iscrpivši državnu blagajnu, opteretio je podanike novim porezima, naročito u provincijama, čime je izazvao niz ustanaka u Britaniji, Španiji, Galiji i Judeji. Nezadovoljstvo kod ljudi se pojačalo posle požara koji je 64. uništio veliki dio Rima, glasine da je zapalio prestonicu i učestale pobune u vojsci, na kraju su ga koštale i vlasti i glave.
Pogledajte i: