Na današnji dan, 18. maja 1868. godine, rođen je ruski car Nikolaj II Aleksandrovič Romanov, poslednji monarh Rusije, najstariji sin Aleksandra III.
Bio je poslednji imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske. Vladao je od 20. oktobra 1894. do 2. marta 1917. godine. Vladavinu je okončao abdikacijom tokom Februarske revolucije.
Bio je sin i naslednik Aleksandra III i Marije Fjodorovne, danske princeze Dagmar. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna, s kojom je imao petoro dece, četiri kćeri i jednog sina.
Period njegove vladavine obeležen je ekonomskim razvojem Rusije i istovremeno porastom socijalno-političkih protivrečnosti i revolucionarnih pokreta koji su doveli do Ruske revolucije (1905) i Oktobarske revolucije (1917). U spoljnoj politici vodio je politiku ekspanzije na Daleki istok gde je vodio rat sa Japanom. U Prvom svetskom ratu priključio se bloku Sila antante.
Odrekao se prestola u jeku Februarske revolucije (1917) i od tada se nalazio pod kućnim pritvorom zajedno sa porodicom u Carskoselskom dvorcu. U leto iste godine, odlukom Privremene vlade, s porodicom je upućen u Tobolsk. U proleće 1918. godine, boljševici su ga prebacili u Jekaterinburg, gde su ga i streljali 17. jula 1918, zajedno s porodicom i četvoro slugu.
Imperatora Nikolaja II Aleksandroviča Ruska pravoslavna zagranična crkva, koja tada nije bila u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom, kanonizovala je 1. novembra 1981. godine. Devetnaest godina kasnije i pomesna Ruska pravoslavna crkva ga je kanonizovala zajedno sa suprugom i decom. Proglašeni su za mučenike.
Pogledajte i: