Zemljotres koji je pogodio Meksiko Siti 2022. godine izneo je na videlo blago koje je ležalo skriveno ispod tla više od 500 godina - džinovsku glavu pernate zmije, jednog od vrhovnih bogova astečkog parteona.

19. septembar je 2022. godine, a tlo u Meksiko Sitiju podrhtava. Ljudi uspaničeno gledaju jedni u druge, dok pojedini jure ka izlazima zgrada i kuća. Tek naknadno oni će saznati da je njegova magnituda negde oko 7,7 stepeni, a dubina oko 17 km. Svrstan je u jače koji su pogodili Meksiko u poslednje vreme.
Međutim, ispod njih na mestu gde se nekada nalazio drevni Tenočtitlan, prestonica Asteka koju su konkvistadori 1521. godine uništili, nalaza se brojne tajne. Jena od njih sa svakim trzajem i pomeranjem tla izlazi na površinu kako bi svedočila o moćnom castvu - glavi zmije teške oko tone, duge 1,8 m.
In 2022, a massive stone-carved Mexica snake head was unearthed in Mexico City, with 80% of its original polychrome coloring still intact. It’s one heck of a serpent!https://t.co/gNi6HdDX8L
— Ancient Origins (@ancientorigins)October 13, 2023
Кolosalni komad su izvukli pripadnici Ministarstva kulture Vlade Meksika, a sada, godinu dana kasnije, restauratori sa Nacionalnog instituta za antropologiju i istoriju (INAH) naporno rade na tome da mu vrate stari izgled.
Pernata zmija se opet rađa
Kecalkoatl ili pernata zmija je prema predanju bio heroj od kojeg potiču gotovo svi srednjoamerički narodi i jedno od glavnih božanstava astečkog panteona. On je bog života, svetlosti, plodnosti, civilizacije i znanja. Ponekad ga nazivaju i gospodarom vetrova i vladarom Zapada.
Takođe i tzv Treći Teskatlipok - bog noći i svih materijalnih stvari, povezan sa belom bojom. Kecalkoatl je božanstvo koje predstavlja dualnost svojstvenu ljudskom stanju: zmija je fizičko telo sa svim svojim ograničenjima, a perje su duhovni principi. Stoga, svaki artefakt povezan sa njim je za istraživače, ali i potomke Asteka, izuzetno važan nalaz.
Očuvanje originalnih boja ove spektakularne glave stare pet stotina godina predstavlja izazov za stručnjake, jer su pigmenti koje su korisitili stanovnici drevnog Meksika - u ovom slučaju oker, crvena, plava, crna i bela, dobijani od minerala i povrća. Da bi se to postiglo, glava je smeštena u zapečaćenu komoru tako da iz nje polako ispari sva vlaga ali i da istovremeno ovo ne utiče na njenu polihromiju.
Marija Barahas Roča, glavni konzervator Templo Maior projekta je rekla: "Naš cilj je da zmijska glava polako i pažljivo gubi vlagu koju je nakupljala vekovima, jer ako se proces ubrza ovo može izazvati gubitak boje, pa čak i pospešiti nastanak pukotina ili kristalizacije soli u kamenu. Arheolozi, ali i restauratori, očekuju da će ovaj pedantan proces biti završen početkom 2024. godine."
Dok se ceo proces odvija, osoblje Nacionalne naučne laboratorije za istraživanje i očuvanje kulturnog nasleđa pri UNAM-u sprovode različite analize kako bi otkrili od čega je napravljen ovaj komad.
BONUS VIDEO: