U zapadnoj Ukrajini, a unutar jedne prećine koja je služila kao svetilište tokom neolita - arheolozi su našli nalaz sa neobičnim kontekstom.

Kultura Cucuteni se na istoku Evrope pojavila pre oko 7.000 godina i proširila sa Karpata na regione oko reka Dnjestar i Dnjepar zahvatajući veći deo teritorija današnje Moldavije, severoistočne Rumunije i zapadne Ukrajine. Njena glavna karakteristika je bila paljenje naselja nakon njihovog napuštanja, ali i religiozni centri sa svetilištima u kojima su nalaženi brojni totemi tj. ženske figurine.
Jedno od tih svetilišta je i pećina sa zamršenim kompleksom podzemnih prolaza Verteba u zapadnoj Ukrajini, unutar kog je tokom prošle godine tim arheologa iz Borščivskog muzeja lokalne istorije, predvođenih Sohatskim Mihailom otkrio pet glinenih ženskih figurica skrivenih u procepu.
Misteriozna praistorijska kultura istočne Evrope
Naučncii tvrde da je kultura Cucuteni bila veoma razvijena. Pojedina naselja u kojima su živeli nosioci ove kulture - bila su izuzetno velika, prema nekim procenama čak i veća od pojedinih drevnih sumerskih gradova-država u današnjem Iraku. A nađeni su i dokazi kako su se ljudi u njima takođe bavili zemljoradnjom i pripitomljavanjem životinja.
Vrlo malo se zna o njihovim verskim praksama, a otkriće keramike je takođe veoma retko. Ali arheolozi koji su vršili iskopavanja u pećini Verteba, sada su pronašli ogromnu glinenu posudu sa organskim materijalom, koji još uvek čeka na analizu.
Pretpostavka je da su spomenute figurine iz pećine korišćene u nekoj vrsti verskog rituala, kao i da su one bile sveti totemi namenjeni zaštiti ljudi. Ali najčudnije od svega je to što su postavljene u rupu u zidu, kao da su oni koji su ih koristili hteli da ih sakriju - jedan sasvim neobičan kontekst nalaza za Cucuteni kulturu.
"Ženske figurice nisu neuobičajene u kontekstu ove kulture, otkrivene su mnogobrojne. Ali one su bile 'zaštićene' kljovama divlje svinje", objasnio je Mihail Sohatski. I dodao kako je ovaj nalaz jedinstven jer je to prvi put da je ovako nešto dokumentovano na jednom arheološkom lokalitetu u istočnoj Evropi. Generalno, ostaci divljih svinja su retki na lokalitetima Cucuteni kulture, iako neke grobnice iz ranog i srednjeg perioda sadrže njihove kljove kao deo grobnih priloga.
Takođe, unutar pećine su ranije otkriveni i ukrasi od kljova divlje svinje i oruđa za izradu keramike, ali i mala figurica vepra. Sve ovo sugeriše da je životinja igrala veoma važnu ulogu za nosioce kulture. U vezi s tim, Sohatski ističe kako su ovi ljudi očigledno imali naviku da oživljavaju stare tradicije do te mere da je obožavanje vepra praktikovano u dugom vremenskom intervalu.