Na Cezarovom forumu arheolozi su otkrili zanimljiv nalaz poreklom iz 16. veka, koji svedoči o tome kako su se ljudi nekada borili protiv zaraznih bolesti.

Nije neobično da arheolozi nekada na arheološkom lokalitetu koji je pripadao drugom periodu, nađu i nešto novijeg datuma. Pogotovo ako se radi o gradovima koji su u kontinuitetu naseljavani, poput Rima. Gde su ljudi vekovima gradili svoje naseobine, živeli i iza sebe ostavljali tragove da nam danas svedoče o njima.
Jedna zanimljiva priča vezana za iste, nedavno je otkrivena i rekonstruisana na mestu Cezarovog foruma - gde je iskopana jama iz 16. veka, a u kojoj su otkrivene keramičke posude za lekove, staklo i neki lični predmeti. Za koje arheolog Kriston Bošeti sa Univerziteta Arhus i kolege smatraju da je možda služila za odlaganje kontaminiranih objekata u cilju sprečavanja širenja zaraze.
Detektovati deponiju za medicinski otpad nije lako
Iskopavanja na lokalitetu su sprovedena tokom 2021. godine i tom prilikom je tim arheologa pronašao komoru čija dubina je bila nešto malo manja od 3 m. Međutim, kako identifikovanje ovakvih objekata nije ni malo lak posao, bilo im je potrebno dosta vremena da sve analiziraju i utvrde da ona potiče iz perioda renesanse, ali i da ona nije korišćena nakon pohranjivanja predmeta u njoj.
Proučavajući predmete shvatili su da su otkrili ostavu sa ličnim stvarima, poput brojanica, malenih ikona, figurica od terakote i izlomljenih posuda od stakla i keramike. Svi oni su bili "zapečaćeni" ispod sloja gline, slično jednom nalazu iz 2009. godine - kada je utvrđeno da se radi o otpadnoj jami bolnice koja je osnovana tokom 16. veka u blizini Cezarovog foruma.
Stoga im je na um pala ideja da provere krhotine stakla i utvrde da li je možda reč o bočicama za urin. I zaista neke od njih to i jesu bile: "Tokom srednjovekovnog perioda, vizuelni pregled urina - urinoskopija - postao je centralno dijagnostičko sredstvo u medicinskoj praksi i to je ostalo sve do osamnaestog veka. Pacijentov urin bi se sipao u bocu kako bi lekar mogao da posmatra njenu boju, sedimentaciju, miris, a ponekad čak i ukus." , kako objašnjavaju autori rada objavljenog u časopisu Antiquity.
Pored toga, ispitali su detaljno i keramičke posude da bi otkrili da li je u pitanju keramika za jelo koju je dobijao svaki pacijent u bolnici. Ispostavilo se da se one podudaraju sa onim koje su korišćene u takvim ustanovama, ali ono što svakako nije ostavilo ni trunku sumnje o poreklu predmeta jesu olovne "stezaljke" sa tragovima spaljenog drveta, što je oruđe korišćeno u skladu sa protokolima tadašnjeg vremena u slučaju epidemije zaraznih bolesti, poput kuge.
Konačan zaključak autora rada, jeste da je reč o jami medicinskog otpada iz obližnje bolnice i da su u njoj pohranjivane stvari pacijenata koji su bolovali od neke veoma zarazne bolesti.