Nakon DNK analize ostataka pokojnica za koje se veruje da su bile princeze, naučnici se pitaju kolika je bila njihova uloga u vođenju i formiranju saveza unutar carstva kom su pripadale.

Krajem III veka p.n.e. na prostoru današnje Mongolije, južnog Sibira, Mandžurije i pojedinih delova Kine stvorena je konfederacija nomadskih plemana po imenu Sjongnu. Na njihovom čelu su se nalazile vođe nepoznatog porekla, a neke od teorija sugerišu da su oni bili mongoloskog, turskog ili iranskog porekla.
Veruje se da su neka od najranijih utvđenja na Velikom kineskom zidu građena zapravo da se zaustave podanici ovog carstva, ali tokom perioda od tri veka oni nisu uspeli da opstanu - već su se podelili usled građanskih ratova, dok je jedan deo pokoren od strane stepskih naroda.
Istoričarima su sve do skoro jedini dostupni podaci o njima bili oni koji su iza sebe ostavili drevni kineski hroničari. Sve dok se nisu pojavile genetske studije, koje su otkrile da je raznolikost naroda ovog carstva bila izuzetno velika, kako otkriva arheolog Brajan Miler sa Univerziteta u Mičigenu.
Nova teorija o nomadskim princezama
Miler je jedan od autora studije koja se bavila ispitivanjem genetskih ostataka otkrivenih u grobovima koji su pripadali ovoj kulturi, a koji su iskopani u podnožju južnih delova Altaja.
DNK testiranjem ovih ostataka otkriveno je da su u pitanju bile žene u bliskom srodstvu sa vođama carstva. Pored njih su polagani bogati prilozi - poput ukrasnih zlatnih diskova, bronzanih kola i konjske opreme, ali ono što takvi darovi nisu uspeli da otkriju jeste da su pokojnice visokog statusa slate među pripadnike lokalne elite - od Crnog mora do istočne Mongolije - kako bi se učvrstili savezi sa njima.
Takođe je primećeno da su one sačuvale svoje visoke statuse i tokom života, što je uočljivo na osnovu priloga. Što je dalje sugerisalno da one nisu bile samo pomoćno sredstvo svojim muškim rođacima u političkim igrama već da su bile aktivni učesnici u sprovođenju istih.
Rezultati istraživanja su objavljeni u Science Advances.