Studija sprovedena u Nemačkoj ukazuje da su grnačrske radionice u blizini Špajhera između 2. i 5. veka proizvodile mnogo veće emisije zagađivača.

Pored toga što su bili nadareni graditelji, stari Rimljani su bili i nadareni pronalazači. U prilog ovoj činjenici govori da su oni izmislili prvo podno grejanje, sofisticirane objekte za kupanje, ali i kako najnovija studija sugeriše čitave industrijske regije.
Jedno takvo područje je nedavno otkrio Lajbnicov centar za arheologiju na čelu sa arheologom Holgerom Šafom. Oni sada tvrde da su Rimljani osnovali oko 240 radionica grnčarije u regionu oko grada Špajher u Ajfelu između 2. i 5. veka n.e., kao i da su one zauzimale površinu od oko četiri kvadratna kilometra - prava industrijska regija.
Stoga su se istraživači zapitali: da li je ovo uticalo na kvalitet vazduha u regionu?
Zagađenje je pelazilo granice
Da bi utvrdili nivo zagađenja vazduha u regionu oko drevnih radionica, studenti koji su učestvovali u projektu napravili su simulaciju uz pomoć istorijskih podataka o vremenu i terenu, kao i emisija iz peći. Na ovaj način oni su mogli da razumeju ne samo koliki su bili nivoi emisije zagađivača iz fabrika grnčarije, već i distribuciju ovih materija u vazduhu.
Uzimale su se u obzir kako veličina tadašnjih grnčarskih peći, tako i činjenica da je proizvodnja grnčarije bila manja nego u današnjim industrijskim postrojenjima. Vreme koje je bilo potrebno za proces pečenja u to vreme takođe je precizno utvrđen korišćenjem replika peći.
Rezultati ukazuju da su vrednosti zagađivača vazduha poput azotnog oksida i ugljen monoksid u to vreme bile veoma visoke, čak više nego današnje i to uglavnom zbog nedostatka filtera i sistema za čišćenje izduvnih gasova na pećima.
Da li su bili svesni zagađenja?
Mišljenje stručnjaka je da se ne može reći da li su Rimljani u to vreme bili svesni da ispuštaju toksične izduvne gasove u životnu sredinu. U najmanju ruku, nakon što se grnčarska industrija preselila u Majen, sigurno su primetili da je vazduh manje prašnjav.