Na stenovitom uzvišenju pokraj Mrtvog mora u Izraelu, nalazi se tvrđava Masada.

Masada je izgrađena za vreme Iroda Velikog oko 35. godine p.n.e.. Da bi se seledeći put našla u centru zbivanja tokom prvog jevrejsko-rimskog rata, kada postaje simbol otpora jevrejskog naroda.
Rimsko-jevrejski istoričar Flavije Josif, nas izveštava da su svi jevrejski pobunjenici počinili masovno samoubistvo pre nego što je - 73. godine n.e. - Lucije Flavio Silva, komandant X Legije Fretensis, napao i zauzeo tvrđavu. Кada su Rimljani prodrli unutra, zatekli su jeziv prizor, svi branioci su izvršili samoubistvo. Кako je to bilo moguće, ako je samoubistvo strogo zabranjeno jevrejskim zakonom? Ispostavilo se da je svaki čovek morao da ubije svoju porodicu. Da bi potom lutrijom bilo odlučeno ko će ubiti ostale muškarce i na kraju sebe.
Koliko je iznosila plata jednog legionara?
Arheolozi su godinama vršili iskopavanja u Masadi. Na lokalitetu i u njenonoj neposrednoj okolini otkrili su dokaze o sukobu, na osnovu čega su uspeli da rekonstruišu šta se tamo događalo. Jedan od tih dokaza je i otkriće papirusa iz 72. godine n.e. sa detaljima o plati jednog rimskog legionara. To jest, nešto veoma slično platnom spisku.
Papirus "pruža detaljan sažetak plate rimskog vojnika za dva platna perioda, uključujući različite odbitke koji su primenjeni". Drugim rečima, on pokazuje veoma detaljan sažetak dve od tri isplate koje je rimski vojnik dobijao godišnje i koje su ukupno iznosile oko 225 denara. Pored toga plata ovog vojnika uključivala je obračun za čizme i lanenu tuniku, pa čak i ječmenu hranu za njegovog konja.
"Iznenađujuće, detalji ukazuju da su odbici skoro premašili platu vojnika", rekao je Oren Ejblman, šef jedinice Izraelske uprave za antikvitete.
Stoga se postavlja pitanje, da li je u svim slučajevima bilo isto? I ako je to bio slučaj, a ukoliko je legionar imao toliko troškova i tako male prihode, koji podsticaj je terao ove ljude da ostanu u vojsci? Najverovatniji odgovor je da im je bilo dozvoljeno da pljačkaju tokom vojnih kampanja.
Još jedan mogući podsticaj i način da se dopuni plata legionara, može se naći u dokumentu otkrivenom u pećini u Nahal Heveru u judejskoj pustinji, iz perioda 132 - 135. godine. Naime, u njemu je objašnjeno kako su rimski vojnici zarađivali dodatni novac dajući zajmove i naplaćujući veće kamate od uobičajenih lokalnim stanovnicima koji su se zaduživali.