Naučnici su tek nedavno shvatili da sitna udubljenja na češlju od slonovače iz Tel Lahišu u Izraelu u stvari predstavljaju slova.

BRIGA O HIGIJENI je od drevnih vremena predstavljala važan deo naših svakodnevnih života, a jedan od nalaza koji govori u prilog ovoj tezi je 2016. godine otkriven u Izraelu. Naime, reč je o dvorednom češlju napravljenom od slonovače, koji je s jedne strane imao krupne a sa druge fine i manje zube - koji su služili za uklanjanje vaški.
Naučnici su do ovog zaključka došli jer je na njemu nađena spoljašnost vaši iz daleke prošlosti, koja ukazuje da su se i bogati Hananci nekada mučili da se oslobode ovih sitnih napasti. Ali i natpis, koji je prema njihovim rečima možda i značajniji jer slova ugravirana oko 1700. godine p.n.e. na njemu formiraju sedam reči i prvi put nam daju potpunu rečenicu na hananskom jeziku: "Neka ovaj češalj očisti sve vaške iz kose i brade".
A Middle Bronze Age ivory lice comb,found during a 2016 excavation at Lachish in Israel, contains an inscription in early Canaanite script,according to epigrapher Dr. Daniel Vainstub.
— Ticia Verveer (@ticiaverveer)November 9, 2022
The 17th century BC inscription says “May this tusk root out the lice of the hair and the beard”pic.twitter.com/3989el0uQW
"U Ugaritu u Siriji ima Hananaca, ali oni danas pišu drugačijim pismom... Natpis na češlju je direktan dokaz da se pismo koristilo u svakodnevnim aktivnostima pre nekih 3.700 godina. Ovo je početak istorije čovečje sposobnosti da piše", rekla je arheolog Josef Garfinkel sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. I objasnio da su on i njegove kolege po stilu arhaičnih slova utvrdili da su reči napisane u "najranijoj fazi razvoja alfabeta", tj. vrlo brzo nakon što je i nastala.
On dodaje da je slonovača korišćena za izradu češlja najverovatnije uvezena iz Egipta, što sugeriše da je materijal namenjen nekome dovoljno bogatom ko može sebei da priušti ovaj luksuz. Čarolije i bajalice na hananskom alfabetu su i ranije otkrivani, ali većina natpisa sa istog arheološkog lokaliteta datira iz 1400. ili 1200. godine p.n.e..
Studija je objavljena u časopisu Jerusalem Journal of Archaeology.