Svako ko je to sebi mogao da priušti nakit u drevnom Egiptu rado ga je nosio, a naručito onaj od zlata kome su pripisivane posebne moći.

NAKIT JE IMAO CENTRALNU ULOGU kako u svakodnevnom životu, ali i u pogrebnim običajima drevnih Egipćana. Faraoni i njihovi rođaci, sveštenstvo, plemići i svi oni koji su to mogli da priušte ukrašavali su svoja tela nakitom, zato ne čudi da je tokom vremena on postao simbol visokog društvenog statusa. U jednom od tekstova Starog kraljevstva zabeleženo je da su prilikom jedne krize "ogrlice od perli krasile vratove robinja, dok plemenite dame lutaju okolo jadikujući da nemaju šta da stave u usta" - znak da u normalnim okolnostima samo pripadanici visoke klase mogu da nose skupocene ukrase.
Meso bogova
Mnogi komadi su pravljeni od mešavine srebra, legure zlata i srebra, bakra i bronze, a gotovo uvek su imali ukras od dragog ili poludragog kamenja - kao što su tirkiz, lapis lazuli, karneol, alabaster, ametist, ili stakla u boji. Međutim, neosporna činjenica je da je većina bila napravljena od čistog zlata. Ovo je bio metal koji su ljudi u starom Egiptu najviše cenili jer su mu pripisivali božanske moći, a na jednom komadu je uočen i natpis: "Zlato je meso bogova ... Setite se šta su bile Raove reči kada je počeo da govori: Moja koža je čisto zlato".
Uglavnom su ga vadili iz Nubijske pustinje - nb ili "zemlja zlata", dok se srebro uvozilo sa Bliskog istoka, a od 7. veka p.n.e. sa Iberijskog poluostrva preko Feničana. A na zidovima mastaba prikazane su mnogobrojne predstave na kojima su vidljive isporuke metala faraonima - bilo da su do njih došli eksploatacijama rudnika, trgovinom ili osvajanjem. Međutim, njihovim uvozom tokom vremena dolazi i do razvoja radonica nakita u Memfisu, Кoptosu, Tebi i Aleksandriji koje je pomagala država.
Iako nikada nisu potpisivali svoja dela, zlatari su uživali veliki prestiž, a zahvaljujući reljefima iz grobnica danas je poznato kako su obavljali svoj posao, koju vrstu oruđa su koristili i kako su razvijali sve sofisticiranije tehnike u svom poslu. Među nekim od najpopularnijih tehnika za izradu nakita su bile granulacija i pregrađivanje - tehnika kojom je izrađen i Tutankamonov pektoral.

Najdragoceniji pokloni i amajlije
Faraoni su takođe često poklanjali nakit svojim podanicima za doprinose u vojnim pohodima. U ovoj kategoriji među najvažnijim su smatrane tzv. "ogrlice od muva", one su predstavljale najviše vojno odlikovanje i simbol upornosti. Iako je dodeljivana muškarcima, zabeležen je slučaj da je dodeljena kraljici Ahhotep - majka Ahmosea I, osnivača 18. dinastije i Novog kraljevstva – za značajne doprinose u ratu protiv Hiksa.

Takođe, široko rasprostranjeno verovanje je bilo da zaštitna funkcija ili simbolika nakita prevazilazi zemaljski život i da on čuva pokojnika od opasnosti, ali i da mu daje snagu na drugom svetu - posebno zlato i srebro koji su navodno imali moć da sačuvaju telo za večnost. Jedna od najčešćih amajlija je bio Skarabej, inkarnacija ponovo rođenog Sunca i sinonim za večni život. Mnogi od njih stavljani su između mumijinih zavoja, na vrat, torzo i srce, kako bi im se olakšalo putovanje u zagrobni život. A interesantan podatak je da je u Tutankamonovoj mumiji nađeno 146 ovakvih predmeta.