Kripta jedne od najstariji aristokratskih porodica u Austriji čuvala je mumificirane ostatke dečaka koji su nakon analize naučnicima ispričali priču o životu plemića iz 16. i 17. veka.

MUMIFICIRANI OSTACI BEBE otkiveni u staroj porodičnoj kripti iz perioda 16. i 17. veka istraživače u prvom trenutku nisu iznenadili, pre svega jer je ovo bila uobičajena posmrtna prakasa u Evropi tog doba. Ali kada su shvatili da su ostaci muškog deteta veoma dobro očuvani rešili su da ga detaljnije ispitaju, a rezultati do kojih su došli su im dali nove uvide u živote plemića iz spomenutog perioda.
Sahranjen u kripti koja je bila rezervisana za grofove Stahemebrg, dečak nije nosio nikakva obeležija koja bi mogla da ukažu na njegov tačan identitet. Sem svilenog kaputića u kom je bio sahranjen, ništa više nije govorilo o njegovom kratkom životu. Proučavanjem porodičnog stabla naučnici su došli do zaključka da se radi o Gregoru ili Rajhardu, ali pravo iznenađenje je usledilo kada su ga skenirali.
CT skener otkriva promene
Virtuelna obdukcija leša pomoću CT skenera je otkrila malformacije na rebrima koje podsećaju na klasične znake pothranjenosti, ali i na infekciju na plućima koja je najverovatnije i dovela do smrti. Pošto su shvatili zbog čega je preminuo, fokusirali su se na promene na njegovom telu i analizirali uzorke mekog tkiva. Rezultati su pokazali da je dete od 10 do 18 meseca bilo gojazno, zbog čega je manjak vitmaina C i još nekoliko potencijalnih bolesti otpisano kao potencijalni uzrok promena na rebrima.
Bilo je očigledno da je dete za svog života bilo dobro negovano i hranjeno, stoga im je pala na pamet još jedna mogućnost. Tokom novog veka, aristokrate su često izbegavale Sunce kako bi zadržali savršeno beo ten - znak visokog ranga u društvu. S druge strane, kako se vitamin D ne apsorbuje iz hrane koju unosimo u značajnim količinama - već se proizvodi u koži kroz hemijske reakcije koje zavise od količine ultraljubičastog zračenja - zaključili su da je dete bilo ozbiljno pothranjeno ne zbog nedostatka hrane, već nedostatka sunčeve svetlosti.
"Kombinacija gojaznosti zajedno sa ozbiljnim nedostatkom vitamina može se objasniti samo dobrim uhranjenošću uz skoro potpuni nedostatak izlaganja sunčevoj svetlosti", objašnjava patolog Andreas Nerlih sa Univerziteta u Minhenu. Doktori su tek u 19. veku shvatili da je izlaganje suncu neophodno za formiranje kostiju. S druge strane, iako rahitis nije nužno značio i smrt, pogled na pluća deteta otkrio je znake smrtonosne upale pluća - infekcije koja je uobičajena kod novorođenčadi koja pate od nedostatka vitamina D.
Stoga je zaključak naučnika da je dete najverovatnije za života bilo negovano, ali da usled neznanja nije dovoljno izlagano sunčevim zracima. Sve ovo je na kraju rezultiralo upalom pluća i smrću.
Studija je objavljena u Frontiers.