Pre više vekova Maje su u dubokoj pećini na Belizeu žrtvovali ljude moćnom bogu kiše za kog su verovali da štiti njihove useve.

PEĆINA PONOĆNOG STRAHA je slučajno otkrivena tokom 2006. godine kada su lokalni stanovnici u njoj našli povređenog pljačkaša, ubrzo potom tim naučnika je sproveo istraživanja koja su dovela do otkrivanja više od 10.000 ljudskih kostiju na kojima su uočeni tragovi povreda za koje je potvrđeno da su nastaleneposredno pred smrt. Da bi otkrili kako su njihovi poslednji trenutci života izgledali, sprovedena su obimna istraživanja.
Vodeći autor studije Ejmi Čen je objasnila da su je zubi Maja interesovali jer je želela da utvrdi koje namirnice su žrtve konzumirale i dodaje da u kamencu mogu da se nađu mikroskopski komadi hrane i nakon nekoliko vekova. Stoga je rešila da sastruže gleđ sa zuba šest pokojnika i pošalje ih na analizu svojoj koleginici Lindi Skot Kamings.
Istražujući zubni kamenac ona je otkrila da su neke od žrtava u svojim ustima imale plava vlakna između zuba. Ovo otkriće je izazvalo uzbuđenje među članovima tima jer su tragovi o korišćenju "majansko plave" nađeni širom Mezoamerike i to uglavnom na ceremonijalnim mestima gde su žrtvovani ljudi. Smatra se da je ona prvenstveno korišćena za bojenje tela žrtava, dok su s druge strane, slična plava vlakna i ranije nalažena, ali u alkoholnom piću na bazi agave u grobovima pokojnika sahranjenih u Teotihuakanu.
Šta ovo onda znači? Iako je ovakvo otkriće tek sada po prvi put dokumentovano u zubnom kamencu drevnih Maja, istraživači sugerišu da su vlakna najverovatnije dospela u kamenac jer su žrtvama prilikom ceremonija zapušavana usta krpom koja je bila natopljena pulkom - alkoholnim pićem napravljenim od fermentisanog soka biljke agave, koju su obično konzumirali sveštenici i žrtve da bi im se olakšale patnje.
Ipak, mnogi se slažu da su ove teorije zasnovane na malom uzorku i da je potrebno sprovesti još sličnih studija kako bi se potvrdila njihova tačnost. Studija je objavljena u časopisu International Journal of Osteoarchaeology.