U potrazi za odgovorima brojni drevni narodi su posezali za proricanjem budućnosti.

Napredak u medicini, hrani, bezbednosti i higijeni je doveo do toga da se očekivani životni vek širom planete vrtoglavo uveća tokom poslednjih nekoliko vekova, ali u 4. veku p.n.e. je bilo veoma neobično da neko dočeka duboku starost.
Zbog toga su se mnoga društva oslanjala na proročanstva, igre na sreću i gatanje kako bi sagledali događaje koji dolaze ili bar pokušali da utiču na njih što je više moguće i na taj način svoje živote učinili što korisnijim. Jedan takav primer bila je i astragalomantija, drevna igra u kojoj su se kosti prstiju koristile za proricanje budućnost.
Grci, Rimljani, Etrurci, pa čak i civilizacije Bliskog istoka upuštali su se u ovu praksu sa ciljem da doznaju šta im to poručuju bogovi kao što su Afrodita, Eros, Hermes ili Nika, na pitanju o životu i smrti ali i ratu i ljubavi.
Proricanje sudbine na helenistički način
Ian Stern sa Univerziteta u Haifi je potvrdio da je prilikom iskopavanja sprovedenih u Navionalnom parku Mareša-Bet Guvrin, otkrivena kolekcija astragala iz helenističkog perioda. On naglašava da ovo otkriće predstavlja jedinstven i 2.300 godina star nalaz.
Ovi astragali, napravljeni od kostiju životinja poput ovaca ili koza, sadrže na sebi neobične natpise bogova iz grčkog panteona kao što su Hera, Eros, Afrodita ili Hermes, zajedno sa brojnim zagonetnim frazama.
Utvrđeno je da su korišćene kao kockice na sledeći način: da bi osoba dobila odgovor na pitanje tj. proročanstvo morala je da baci u vazduh pet delova istovremeno ili jednu po jednu za svako božanstvo ponaosob. Ukoliko je pitanje bilo vezano za ljubav obraćali bi se Afroditi, Heri ukoliko ima neke veze sa porodicom ili plodnošću, a Niki ako se išlo u rat.
Istraživači dodaju da praktikovanje ovakvih rituala ukazuje na potrebom za sigurnošću i pomoći, ali da su možda i na neki način povezane sa zagrobnim životom.