Amenhotep I je dugo bio enigma jer je jedna od retkih kraljevskih mumija koja ne može da se odmota da bi mogla da se proučava.

Uske brade, malog nosa i kovrdžave kose, fizički podseća na oca, rekla je radiološkinja Sahar Salim. I ono što nas je najvše iznenadilo - za nekoga ko je živeo pre oko 3.500 godina, on ima zapanjujuće dobre zube!
Salim govori o mumificiranom telu faraona Amenhotepa I, kralja ratnika. Amenhotep I je dugo bio enigma jer je jedna od retkih kraljevskih mumija koja ne može da se odmota da bi mogla da se proučava, prenosi Gardijan.
Salim, profesorka radiologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kairu, deo je tima koji je uspešno digitalno odmotao Amenhotepa I.
Tokom projekta korišćena je tehnologiju skeniranja 3D kompjuterizovanom tomografijom (CT), a rezultati su bili bez presedana i fascinantni. Naučnicima, ali i široj javnosti su otkrili detalje o njegovom izgledu i raskošnosti nakita sa kojim je sahranjen.

"Prema rezultatima koje smo dobili Amenhotep I imao otprilike 35 godina kada je umro", rekla je Salim. "Bio je visok otprilike 169 cm , obrezan i imao je dobre zube. U svojim omotima imao je 30 amajlija i jedinstveni zlatni pojas sa zlatnim perlama", dodala je.
Amenhotep I je izgleda fizički ličio na svog oca Ahmosa I... imao je usku bradu, mali uski nos, kovrdžavu kosu i blago isturene gornje zube.
Rekla je da činjenica da su njegovi zubi bili tako dobri svedoči o tome koliko je bio ''neverovatan'' proces mumifikacije.
"Mumificirana tela su dobro očuvana. Čak su i sitne kosti unutar ušiju sačuvane. Amenhotepovi zubi odlično su očuvani. Mnoge kraljevske mumije su imale loše zube, ali Amenhotep ne. Amenhotep I je bio drugi kralj 18. dinastije, a došao je na presto posle smrti svog oca.
Vladao je Egiptom oko 21 godinu između otprilike 1525. i 1504. pre nove ere, rekla je.
Njegovo ime znači ''Amun je zadovoljan''. Njegovo prestono ime bilo je Đeserkare – ''Sveta je duša Re" – i smatra se da je tokom negove vladavine vladao mir, zbog čega je imao vremena da se koncentriše na administrativnu organizaciju i izgradnju hramova.
Studije je objavljena u utorak u časopisu Frontiers in Medicine.