Ser Čarls Nikolson kupio ju je kao 'komplet', međutim, nove analize su pokazale da je britanski putnik možda bio prevaren.

Kovčeg sa poklopcem i dasku za mumiju - u kompletu - kupio je tokom putovanja u Egipat 1850-ih Bitanac ser Čarls Nikolson.
Deset godina kasnije, 1860, svoj suvenir sa putovanaj je poklinio Univerzitetu u Sidneju u Australiji. Prema natpisu na kovčegu, kao vlasnica identifikovana je žena po imenu Merua, a na osnovu ikonografije, procenjeno je da sarkofag potiče iz oko 1000. godine pre nove ere.
Mumija je decenijama stajala u depou i čekala trenutak da joj se naučnici više posvete. Kada su to uradili, ona im je odala nove tajne.
Nova analiza je pokazala da je žena mnogo starija od samog sarkofaga u kom se našla u trenutku kada ju je ser Čarls kupio.
Dr Karin Sovada, sa Univerziteta Makveri u Australiji, i njene kolege to su zaključili na osnovu proučavanja retko viđene opne od blata koja se nalazila na mumiji i sačuvala je od propadanja tokom godina.
Iako je mumificirana osoba već bila na CT skeniranju 1999. godine, dr Sovada i njen tim ponovo su skenirali telo koristeći noviju tehnologiju.
Snimci zuba i skeleta potvrdili su da je reč o mumificiranim ostacima žene stare između 26 i 35 godina.
"Opna od blata koja pokriva telo mumificirane žene unutar tekstilnog omota je novi dodatak našem razumevanju staroegipatske mumifikacije", objasnila je dr Sovada.
Istraživači kažu da na telu nije bilo tragova spoljašnjih genitalija, a reproduktivni organi su verovatno uklonjeni tokom mumificiranja. Umesto toga, analizom kosti kuka, vilice i lobanje je utvrđeno da je reč o ženi.
Žena je živela u kasnom periodu Novog kraljevstva koje je trajalo od oko 1200. pre nove ere do 1113. pre nove ere, pokazala je analiza platnenih zavoja koji su bili obmotani oko njenog tela.
Kako je onda moguće da je telo starije od sarkofaga?
Naučnici veruju da su trgovci iz 19. veka koji su prodavali drevni egipatski kovčeg stavili telo unutra, tako da izgledaa kao da je u pitanju kompletan set.
"Novi snimci su takođe otkrili obim i prirodu blatnog omotača, pokazujući da blatna školjka u potpunosti oblaže telo i da je slojevita unutar platnenog omotača. Slike najdubljih slojeva ukazuju na to da je telo oštećeno relativno brzo nakon početne mumifikacije, a omotač od blata i dodatni omotači su stavljeni da bi se telo "popravilo"", objašnjava dr Sovada.
Pored praktične zaštitne svrhe, istraživači sugerišu da je oklop od blata oponašao elitne pogrebne prakse tog vremena, koje su podrazumevale premazivanje tela skupom, uvoznom smolom.
S obzirom na to da ovaj tretman od blata nije prethodno dokumentovan, tim je primetio da nije moguće utvrditi koliko je često korišćen.