Kako su se hranili drevni Egipćani, objašnjava arheobotaničarka dr Menat-Alah El Dori.
"Informacije, poput sadržaja dnevnih obroka prosečnog Egipćanina, nisu bile dovoljno značajne da bi se našle na slikama za večnost. Hleb i pivo ne bi mnogo doprineli dobrom zagrobnom životu", kaže dr Menat-Alah El Dori, arheobotaničarka koja se specijalizovala za istoriju hrane.
Ali obroci koji se pripremaju faraonu za život na onom svetu - to je već nešto drugo.
Jedan od glavnih izvora znanja o drevnoj egipatskoj kuhinji su ostaci pronađeni u grobnicama, uključujući i obilje namirnica, navodno ostavljenih za pripremu slugama zagrobnog sveta, a za uživanje pokojnika.
Zidovi grobnica starog Egipta puni su izuzetnih scena koje često prikazuju ukusna jela u kojima će pokojnik uživati u zagrobnom životu.
"U Starom kraljevstvu pokojnik bi bio sahranjen sa spiskom delicija u nadi da će navedena hrana zauvek utoljavati njegovu ili njenu glad", pišu autori knjige Faraonova kuhinja: Tradicionalni recepti drevnog Egipta i objašnjavaju da su scene u grobnicama mnogo više od umetničkih prikaza.
"Na predstavi na severnoj strani zapadnog zida Nakhtove kapele", el Dori objašnjava: "Imate savršen primer jedne ponude. Vidimo osobu čija je to grobnica, suprugu i njihove sluge koje im prinose raznovrsnu hranu za zagrobni život."
Isprepletano grožđe i nar, pa takozvani "zmijski krastavci", onda i obična i vrsta sada izumrlih smokava ispunjavaju scenu, dok patke, guske, jaja i ribe zaokružuju meni u kom će pokojnik uživati zauvek.
El Dori ima i Instagram stranicu - Jedi poput Egipćanina, na kojoj objavljuje delove svojih istraživanja. Njen post za koptski Uskrs, koji se, na primer, slavi zajedno sa državnim praznikom Šam el-Nesim, govori o popularnosti mladog luka.
Egipćani su milenijumima verovatno punili stomake zalogajima mladog luka.
Pre nego što navedemo neke od jela koja je rekreirala, važno je i da se napomene da, uprkos bogatstvu izvora, ne postoje sačuvani doslovni recepti. Bar ne u tradicionalnom smislu.
Kolač od tigrovih oraha
Izvor: Zid sa grobnice Rekhmire, Teba
Datum: 18. dinastija (1550–1292 pne), Novo Kraljevstvo
Sastojci:
- 1 šolja tigrovih oraha u prahu
- 3/4 šolje vode
- 1/2 šolje mlevenih urmi
- 2 kašičice meda
- ulje (za prženje)
Proprema:
Pomešajte tigrov orah u prahu sa vodom i formirajte meko testo. Podelite testo na loptice. Pomešajte mlevene urme s medom u kašu.
Kuglice od smese od tigrovog oraha punite smesom od urmi i meda tako što ćete palcem napravite "bunarčić" i u njega staviti smesu.
Pržite ih na ulju, često ih okrećući. Ocedite na papirnom ubrusu i poslužite hladno.
Kolač od tigrovih oraha
El Dori se 2019. godine upustla u veliki poduhvat, rekreirajući tortu od tigrovih oraha, desert star 3.000 godina, iz seta uputstava pronađenih u grobnici Rekhmirea, plemića iz 18. dinastije.
Na prvi pogled, postupak prikazan u grobnici izgleda prilično robustno: muškarci beru, lupaju ga, mešaju s vodom i, kako se čini, prže ga. Svaka ilustracija je označena hijeroglifima.
Ali pošto scena ne uključuje gramažu, redosled radnji ili opise za bilo koji od koraka, el Dori i njen tim morali su da se oslone na eksperimentalnu arheologiju da bi ponovo stvorili recept, opisujući proces kao slagalicu.
Zašto Egipćani nisu pisali recepte?
Prema mišljenju el Dori, postoje stvari koje treba imati na umu u vezi sa kuvanjem u starom Egiptu: nije bilo svrhe pisati recept u, uglavnom nepismenom društvu poput onog koje je živelo tokom vladavine 18. dinastije, usmeno prenošenje je bilo daleko moćniji alat.
I drugo, važno je zapamtiti: ono što je napisano na zidovima nije za žive, već za mrtve.
"Niste morali da im naslikate knjigu recepata; ako biste simbolično predstavili korake i ostavili neke sastojke u grobnici, sve bi to nakon rituala postalo čarobno i spremno za zagrobni život."
Hleb i pivo
Dok su se metode i recepti za pripremu nekih jela razlikovali tokom vekova i kraljevstava, hleb je uvek bio ključna komponenta. Zapisi ukazuju na oko 40 različitih vrsta, uključujući eish merahrah, pogaču popularnu na selu do danas.
Na 4.400 godina staroj grobnoj komori Raemkai u Sakari (sada izloženoj u Muzeju umetnosti Metropolitan u Njujorku), niša na severnom zidu prikazuje scenu pravljenja hleba i kuvanja piva, koje nisu u nizu.
Dve žene melju žito na tvrdom mlinskom kamenu, dok još dve rafinišu brašno. Jedna baca tanjir da ukloni zaostale ljuske, dok druga kleči da ga proseje. Dva muškarca mese testo pre nego što ga stavite u pećnicu, ispred koje žena štiti lice od vrućine.
Pivar čuči i priprema posude za fermentisano pivo.
Za stare Egipćane pivo je bilo grupa hrane, a ne osveženje. Njihovo pivo nije bilo slično današnjim pivima, bila je to gusta tečna hrana, puna grudvica, bilja i kalorija.
"Bilo je dostupno tokom cele godine, i to svima, bez obzira na klasu. Imamo čak i dokaze da su radnici primali plate u hlebu, žitaricama i pivu. Dakle, to je bilo nešto osnovno za društvo. "
Vino, s druge strane, bilo piće elite.
Iako bi se služio masama na festivalima i u posebnim prilikama, kada bi ga kraljevi i plemići raskošno delili, ostao je uglavnom na stolovima bogatih.
Mladi luk i sočivo
Iako se mladi luk stalno pojavljuje u različitim kontekstima - kultivacija, svakodnevni obroci, prinošenje mrtvima - moglo bi se dogoditi da je, osim kulinarskog značaja, njegova sveprisutnost umetnički izbor. "Mladi luk je vizuelno zanimljiv."
"Znamo iz drevnih zapisa, da postoji hrana poput sočiva koju su jeli redovno u velikim količinama. Stalno ih nalazimo na nalazištima naselja, ali retko ih nalazimo u grobnicama", kaže Dori i dodaje da, u odnosu na luk, zrnca sočiva možda samo nisu bila praktična sa slikanje.
Može se dogoditi i da se, baš kao i danas, sočivo smatralo uobičajenom hranom i da ga kao takvo nije vredno čuvanja za večnost.
"U naseljima nalazimo biljne ostatke, dosta sočiva, kao i kosti životinja. Takođe, hemijski analiziramo posude, kako bismo saznali šta se u njima kuvalo."
Mandragora
Ostaje misterija da li su neke stvari pojedene, popijene ili udahnute. Povezivane s ljubavlju, erotikom i ženskom anatomijom, mandragore su bile verovatno najromantičnije voće u starom Egiptu
"Ljubav koju gajim prema vama je široko rasprostranjena u mom telu, poput [soli] koja se rastvara u vodi, poput ploda mandragore koja se upija u parfem", kaže ljubavna pesma iz Novog kraljevstva.
Zbog činjenice da su se mandragore predstavljale zajedno sa hranom, pretpostavlja se da su bile za jelo, ali je njihovo opioidno dejstvo (i erotska konotacija) takođe moglo učiniti mandragoru moćnom bazom za napitke i eliksire.
Slično pitanje može se postaviti i za cvetove lotosa, sveprisutni motiv u drevnoj egipatskoj vizuelnoj kulturi koji se takođe pojavljuje u prizorima ponude hrane.
"Je li to bio samo ukras? Herodot, čije izjave treba uzeti sa rezervom, rekao je da su Egipćani jeli cvetove lotosa", kaže El Dori. "Veruje se da potapanje lotosa u alkohol, čini piće još jačim."
"Vidite ljude kako ih pružaju jedni drugima i njuškaju ih, ali ne znamo da li to rade da bi ga kasnije pojeli, ili jednostavno njuše cvet jer se to radi kada vam ga neko pokloni."