Čatal Hojuk se često naziva najstarijim gradom na svetu.
Na prostoru današnje centralne Turske, pre između 9.000. i 7.000. godine pre nove ere, živela je civilizacija koja se veoma uspešno bavila poljoprivredom. Njihov grad bio je Čatal Hojuk.
Ono što Čatal Hojuk čini nesvakidašnjim jeste njegova struktura, koja nije nalik nijednom drugom poznatom gradu. U njemu nisu postojali putevi i ulice kakve mi poznajemo, već je bio izgrađen poput košnice. U grad se ulazilo preko merdevina, četvrtaste kuće su bile građene jedna uz drugu, a u njih se ulazilo kroz otvore na krovovima. Površina ovih kuća građenih od sušene gline bila je oko 25 kvadrata.
Često su ulaze u svoje domove ukrašavali lobanjama bikova, a kosti svojih umrlih sahranjivali u podove svojih kuća. Te grobnice bile su oslikane - najčešće glavama bika, ali i drugim lovačkim motivima.
"Izvesni običaj u vezi sa sahranjivanjem mrtvih ukazuje da je ženama pripadala centralna uloga. (…) Može se pretpostaviti da su ženske osobe igrale posebnu ulogu u predstavama stanovnika Čatal Hojuka, možda kао preci ili kao osnivači zajednica, i da su u skladu sa tim posebno poštovane. Pretpostavke o ulozi žene kao narocito postovanog pretka imaju uporiste i u likovnoj umetnosti, kao recimo u brojnim ženskim figurinama pronadenim u kućama Čatal Hojuka" (Iz knjige "Zaboravljene civilizacije", Haralda Hermana).
Pogledajte fotografije:
Veruje se da je ova civilizacija van gradskih zidina uzgajala brojne kulture, od žita do lešnika.
Ova civilizacija postojala je u mlađem kamenom dobu, pre pojave pisma, ali su svejedno za sobom ostavili dokaze sofisticiranog društva, koje je volelo umetnost i imalo posebne rituale. U Čatal Hojuku nije bilo društvene hijerarhije, pogotovo ne u današnjem smislu reči, a svojevrsnog visokog standarda i napretka jeste.
Jedna od sačuvanih fresaka tematski se razlikuje od svih ostalih i predstavlja takoreći kategoriju za sebe. Na njoj je prikazan lavirint kuća Čatal Hojuka iz ptičije perspektive. (…) Ova fresko-slika može se protumačiti kao najstarija "mapa grada" kulturne istorije.
Veruje se da je u jednom trenutku civilizacija dostizala populaciju od 10.000 stanovnika u 2.000 godina svog postojanja. Zašto su ljudi napustili ovaj grad do danas je ostalo nepoznato. Prema istraživaču Haraldu Hermanu, moguće je da su postojanje ovog grada prekinuli - komarci (!), odnosno neprekidne zaraze koje su oni širili.