Nepunih 15 km istočno od centra Beograda, na desnoj obali Dunava, nalazi se arheološki lokalitet Belo brdo u Vinči, na kome je otkriveno jedno od najvećih praistorijskih naselja u Evropi.
Još 1908. godine prof. Miloje M. Vasić, prvi školovani arheolog u Srbiji, započeo je arheološka iskopavanja koja su, sa prekidima, trajala do 1934. godine. Istraživanja su obnovljena 1978. godine, i to ispitivanjem nalaza iz metalnog doba i srednjeg veka, a od 1982. posebna pažnja ponovo se posvećuje neolitskim slojevima.
Prvo naselje u Vinči osnovano je u srednjem neolitu, a tokom mlađeg neolita doživelo je puni procvat.
Kulturni sloj debljine 10 m pružio je obilje arheološkog materijala (ostaci kuća, keramičke posude, antropomorfne i zoomorfne figurine, kameno oruđe i oružje), pa je Vinča s pravom postala eponimni lokalitet kulture mlađeg neolita u balkansko-karpatskoj oblasti. Iznad njih uočeni su tragovi kasnijih praistorijskih i istorijskih perioda, kao i ostaci velike slovenske nekropole iz vremena od VIII do XVII veka, kažu u Muzeju grada Beograda.
Antropomorfna figurina, 5 milenijum pre nove ere
Ženska figurina sa kratkim perforiranim patrljcima ruku, koji su izvučeni iz osnovne mase, danas je u vlasništvu Muzeja grada Beograda i izložena je u okviru Arheološkog nalazišta u Vinči. Dojke i glutei ove keramičke figurine, visine osam santimetara, naglašeno su modelovani. Na tzv. ptičjem licu predstavljen je samo nos, a odeća je prikazana urezima i gustim ubodima. Čitava površina figurine obojena je crvenom bojom.
Vinčanska kultura postala je poznata širom sveta zahvaljujući, pre svega, figurinama. Miloje Vasić, prvi istraživač Vinče otkrio je više od hiljadu predmeta figuralne plastike. Iskopavanjima vršenim tokom sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka, kao i novim istraživanjima koja traju od 1998. godine, kolekcija ovih predmeta se značajno uvećala. One su obično antropomorfne (ljudskog oblika), ali ima i onih u obliku životinja (zoomorfnih). Po dimenzijama su najčešće takve da se mogu držati u ruci.
Njihova namena nije sasvim jasna. Arheolozi ih najčešće objašnjavaju kao kultne, magijske ili ritualne i smatraju da su morale imati veze sa kultom predaka. Činjenica je da su figurine stvarane u okviru strogog kanona. Na samom početku vinčanske figurine su bile stubaste i veoma su ličile na figurine koje su pravili njihovi predhodnici na ovom tlu. Polako se razvijaju i dobijaju sve više detalja tako da današnji istraživači sa njih mogu čitati način odevanja, vrstu frizure i mode u ukrašavanju tela.
Vinčanske figurine neobično su značajne za arheologiju neolita, i to zbog činjenice da predstavljaju hronološki osetljiv materijal pogodan za datovanje, ali i pravu riznicu podataka o umetničkim stremljenjima i društvenoj organizaciji zajednice.
Tekst je objavljen u sklopu projekta „Slojevi prestoničke prošlosti" koji je sufinansiran iz budžeta Grada Beograda, Gradske uprave grada Beograda, Sekretarijata za informisanje.
Možda će vas zanimati i: