Kada je Žoao Pereira de Souza u martu 2011. godine na obali ugledao pingvina, nije ni pomišljao da će steći prijatelja za ceo život.
Pingvin je ležao na obali, gde ga je izbacila morska struja, ceo prekriven naftom. Bio je gladan, iscrpljen i borio se za život, a sedamdesetjednogopdišnji Žoao se potrudio da mu pomogne - očistio ga je i hranio sve dok se nije potpuno oporavio.
Pingvin, koji je dobio ime Jing Jing, međutim, nije želeo da napusti svog novog prijatelja. Svaki put kad bi ga De Souza vraćao u more, Jing Jing se ponovo pojavljivao u njegovom domu. Štaviše, to bi se događalo i kada bi ga Žoao ostavljao kilometrima daleko od svoje kuće.
Saznajte:Šta to pingvini kriju ispod perja?
Danas Jing Jing duže odsustvuje, ali se uvek vrati svom prijatelju, a u proseku se zadržava oko osam meseci.
"Kada se vrati, bude srećan što me vidi", rekao je De Souza. "Približava se mom vratu i ispušta krike."
Jing Jing, inače, spada u pingvine koji žive u Patagoniji, oko 3.200 kilometara od Brazila - i od Žoaovog doma. Najdalje dokle je zabeleženo da su migrirali bilo je najistočniji kutak Brazila, gde bi se izuuzetno retko zadržavali. Međutim, na plažama Brazila nije neobično ugledati Žoaa i Jing Jinga u šetnji. Lokalni ribari tvrde da nikada ranije nisu videli ništa slično.
Pročitajte: Japanac se vratio u Fukušimu zbog zaboravljenih životinja