U periodu od oko 1371. do 1459. godine, nastale su neke od najreprezentativnijih srednjovekovnih građevina.
U periodu od oko 1371. do 1459. godine, u vreme kada se na teritoriji Srbije grade crkve moravske stilske grupe, Turci već uveliko napadaju i osvajaju dotadašnje srpske zemlje. Turci su prvo osvojili Makedoniju, dok se u slivu Morave još neko vreme zadržala relativno nezavisna srpska država kneza Lazara sa prestonicom u Kruševcu, despota Stefana Lazarevića sa prestonicom u Beogradu i Đurađa Brankovića sa prestonicom u Smederevu.
U tom periodu, od oko devedeset godina, dok Turci 1459. godine nisu osvojili sve zemlje do Dunava i kada prestaje svako dalje monumentalno građenje, nastale su neke od najreprezentativnihih građevina srednjovekovne arhitekture.
Težnja starih neimara da tretiraju građevinu kao vajarski spomenik odražava se na ovim crkvama. Zajednička karakteristika im je raspored osnove u obliku upisanog krsta, zadržan iz prethodnog perioda raškog stila građenja. Osnovi upisanog krsta dodate su pevničke apside koje zajedno sa oltarskim prostorom daju oblik trolista. U ovoj stilskoj grupi primenjeno je i bogato rešenje sa pet kubeta, koja su višestrana.
Možda najprepoznatljivija odlika ove grupe je dekoracija fasade. One su ozidane kamenom i opekom, isto kao što je to rađeno u Makedoniji i na Kosovu i Metohiji, ali daleko bogatije ukrašene. Posebno se izdvajaju redovi prozora u obliku rozeta. Ove rozete rađene su od velikih kamenih ploča prorezanih ornamentom.
Najviše zone često je ispunjna šahovskim poljima, ponekad samo naslikanim. Raznobojnost i polihromija je jedno od glavnih izražajnih sredstava ove dekorativne arhitekture - čemu doprinosi i činjenica da su spojnice maltera visoke gotovo isto koliko i opeka.
A najreprezentativnije primere ove stilske grupe pogledajte u galeriji.
Na linku potražite priče i reportaže o mestima u Srbiji koja možete da istražite: