"Ne plašite se da imate ekscentrične stavove jer je svako mišljenje koje je danas prihvaćeno nekada smatrano ekscentričnim." Bertrand Rasel
Da biste hrabro jurnuli u odbranu ideje u koju niko ne veruje i dokazali teoriju koju ranije niko nije izneo, potrebno je da budete zaista posebni. Nadareni i jedinstveni.
Pored od ovih osobina, istorija pamti da su mnogi veliki umovi imali još jednu zanimljivu zajedničku crtu – ekscentričnost.
Povezane vesti
-
Medicina i Psihologija |
07. Sep 2015.
Zašto su neki od najkreativnijih genija bili skloni neuroticizmu?
0
Povezane vesti
-
Istorija |
01. Sep 2014.
Neobične navike nekih od najvećih mislilaca
0
U galeriji otkrijte najzanimljivije i najekscentričnije epizode iz života genija koji su doprineli nauci više nego njihovi brojni prethodnici.
Možda će vas zanimati i:
Povezane vesti
-
Medicina i Psihologija |
07. Nov 2014.
Stereotipi o psihičkim bolestima: Naučnici kao ludi genijalci
0
Povezane vesti
-
Magazin |
28. Nov 2020.
GENIJE: Zašto su neki ljudi pametniji od drugih?
0
Povezane vesti
-
Istorija |
27. Mar 2019.
Istina o Ajnštajnu: Da li je čuveni fizičar zaista pao matematiku?
0
10 neobičnih priča o najvećim genijima
Kad pomislite na čuvenog starogrčkog matematičara, uvek se najpre setite da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru kvadrata nad katetama, ali ima i onih koji se vrlo brzo sete i Pitagorine strastvenosti u odbrani ideja koje njegovi savremenici nisu razumeli. Jeste li, na primer, znali da je Pitagora bio vegetarijanac koji se, ipak, klonio pasulja, a toliko je bio protiv ove biljke da je odbijao čak i da ga dodirne? Po jednoj legendi, moguće je čak i da je matematičar poginuo upravo zbog svog neobičnog odnosa prema pasulju. Naime, njega i njegove učenike napadači iz Krotona su jurili kako bi ih usmrtili, a Pitagora je uspevao da odmakne – sve dok se nije našao ispred polja na kojem je zasađen pasulj. S obzirom na to da je to bio jedini izlaz, Pitagora je rekao da će radije umreti nego pragaziti pasulj, pa su on i piitagorejci stradali. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Danski astronom Tiho Brahe iznenada je umro 1601. godine, ali po nekim izvorima ne od trovanja živom, kako se dugo verovalo. Naime, kako piše LiveScience, Brahe je bio strastveni zaljubljenik u zabavu. Posedovao je ostrvo na kom su se on i njegovi prijatelji zabavljali i bio je posvećen ovim okupljanjima. Jednom prilikom, na banketu u Pragu, iako mu je bešika bila puna, odlučio je da ne ustaje da je isprazni jer bi tako prekršio pravila. To je bila loša ideja – dobio je infekciju bubrega i bešika mu je pukla, pa je preminuo jedanaest dana kasnije. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Nikola Tesla, jedan od najvećih genija u istoriji nauke, najverovatnije je patio od opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Kako piše LiveScience, srpski naučnik odbijao je da dodirne bilo šta što nije čisto, zatim dlake i okrugle predmete poput bisernih minđuša. Pored toga, bio je opsednut brojem tri, a obilazio bi svaku zgradu po tri puta pre nego što u nju uđe. Uz to, pre svakog obroka bi upotrebio tačno 18 salveta da detaljno očisti pribor za jelo. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Nemački fizičar i dobitnik nobelove nagrade Verner Karl Hajzenberg doktorirao je 1923, ali je lako mogao da ostane bez doktorata. Naime, kada ga je profesor pitao kako funkcioniše baterija, čovek koji je jedan od osnivača kvantne mehanike nije znao odgovor. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Američki fizičar Robert Openhajmer tečno je govorio osam jezika, zanimao se za poeziju, lingvistiku i filozofiju. Zbog svega toga, ponekad mu je bilo teško da primeti da nisu svi koji ga okružuju toliko nadareni. Još uvek se pamti priča o tome kako je 1931. godine na Univerzitetu u Kaliforniji zamolio kolegu Lea Nedelskog da održi predavanje umesto njega. Dao mu je knjigu i rekao da je sve što treba da kaže na času u njoj. Kada je Nedelski otvorio knjigu, primetio je da je sve napisano na holandskom jeziku. Openhajmer je na to odgovorio: <i> Ali to je tako lagan danski! </i>. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Arhitekta i naučnik Bakminster Fuler je i sam bio pomalo ekscentričan. Dobro je poznato da je nosio tri časovnika kako bi uvek znao koliko je tačno sati u različitim vremenskim zonama, spavao je dva sata, vodio je detaljan dnevnik o svom životu – toliko detaljan da je na svakih petnaest minuta unosio novi zapis. Danas se njegov dnevnik nalazi na Univerzitetu Stanford i, kao što ste verovatno i pretpostavili, zauzima više mesta nego običan dnevnik: visok je 82 metra. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Mađarski matemaričar Pal Erdeš bio je toliko posvećen nauci da je odlučio da se ne ženi i nije imao dom, već je stalno bio u pokretu. Neretko bi se iznenada pojavio na pragu nekog od svojih kolega i rekao <i> Moj mozak je otvoren </i>, nakon čega bi s njima rešavao zadatke po dan-dva. U poznijim godinama je poleo da konzumira mnogo kafe, pilule kofeina i amfetamine kako bi duže ostajao budan i bavio se matematikom 19-20 sati dnevno. Za života je objavio 1.500 važnih radova. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Ričard Fajnman, jedan od najpoznatijih teorijskih fizičara XX veka, dosađivao se prilikom izrada planova za projekar <i> Menheten </i>, te je odlučio da obija brave i sefove kako bi pokazao kako je lako upasti u različite sisteme. To, međutim, nije bio kraj njegovih avantura: družio se s igračicama u Las Vegasu, postao ekspert za majanski jezik, savladao tivansko grleno pevanje... <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Britanskog matematičara i inženjera Olivera Hevisajda su prijatelji okarakterisali kao veoma neobičnu osobu. On je lakirao nokte u roze boju, danima pio samo mleko, bolovao od hipergrafije i obložio celu kuću ogromnim granitnim blokovima. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>
Otnijel Čarls Marš, paleontolog u Muzeju <i> Pibodi </i> Univerziteta <i> Jejl </i> i Edvard Drinker Koup, koji je radio na Akademiji prirodnjačkih nauka u Filadelfiji sarađivali su na brojnim iskopavanjima krajem XIX i početkom XX veka. Međutim, vremenom su prstali da budu prijatelji i izgradili jedno od najpoznatijih neprijteljstava u istoriji nauke. Marš je na jednom iskopavanju podmitio sve čuvare lokaliteta kako bi smetali Koupu i odvraćali ga od pravih tragova, a drugom prilikom je imao brojne špijune na iskopini na kojoj je Koup radio bez njega. U njihovo vreme pojavile su se glasine da su jedan drugom postavljali dinamit na mestima na kojima su čuvali pronađene skelete kako bi onemogućili eventualna važna otkića. Godinama su jedan drugog vređali i omalovažavali u brojnim člancima i optuživali se za zloupotrebu finansijskih sredstava. Njihov sukob nazvan je Ratom kostima. Ipak, zajedno su doprineli nauci zapanjujućim otkrićima u oblasti paleontologije. <i> Foto: Wikimedia Commons </i>


