Zašto ne možemo da mu odolimo?
Reportažu pročitajte na linku:
Povezane vesti
Šećer
Olykoek, holandski uštipak, prethodnik je krofne iz XVI veka. Rupa u krofni nastala je kasnije.
<b>Soda: </b> Sve je lakše s mehurićima – ili su bar tako mislili banjski posetioci koji su često pili mineralnu vodu u okviru banjskog tretmana. U XVIII veku otkriveno je da ugljen-dioksid uzrokuje penušanje mineralne vode, što je dovelo do patentiranja sistema za proizvodnju soda-vode, a potom i do slatkih osvežavajućih pića poput koka-kole. Današnja 355-mililitarska soda-voda obično sadrži oko 42 grama šećera.
<b>Šećerna vuna: </b> Kada je reč o ovom slatkišu, vredi istaći da je u kreiranju mašine za pravljenje šećerne vune učestvovao jedan zubar. Ova vašarska poslastica, koju su nekada nazivali vilinskom svilom, nije ništa drugo do bojeni šećer. Njena preteča – špinovani šećer – u XV veku u Veneciji bila je takoreći jedna vrsta materijala za umetničko modelovanje, koji su poslastičari, da bi zabavili svoje goste, oblikovali u životinje, ptice i građevine.
<b>Žitarice:</b> Zlatokosa je ocenila treću zdelu ovsene kaše kao najbolju. Svako ko želi raznovrsniji izbor od ovoga može da konstatuje da Biro za patente i zaštitne znake Sjedinjenih Država poseduje listu od oko 2.000 vrsta žitnih pahuljica. Pakovane i prodavane krajem XIX veka kao zrnasta zdrava hrana, žitarice su tokom dvadesetih godina prošlog veka prerasle u zaslađene pahuljice i kokice.
<b>Sirup:</b> Od supe do soda-vode opasni visokofruktozni kukuruzni sirup hara poljem industrijski prerađenih namirnica. Visokofruktozni kukuruzni sirup je jeftiniji i po pravilu slađi od saharoze, šećera koji se pravi od šećerne trske ili šećerne repe, zbog čega ga je Sali Skvajres, nekadašnja zdravstvena savetnica u dnevnim novinama „Vašington post”, nazvala „droljom šećernog sveta”. Da li postoji bilo kakva biološka razlika? „Ne neka naročita zbog koje bi trebalo da se brinemo”, kaže Merion Nesl, profesorka nutricionizma sa Univerziteta u Njujorku. „Svako bi se bolje osećao kad bi jeo manje i jednog i drugog.”
<b>Slatkiši:</b> Slatkiši su izvrsni, naročito Amerikancima koji su 2011. godine na njih potrošili 32 milijarde dolara; potrošnja po glavi stanovnika je iznosila oko 11 kilograma. Nekada luksuzna roba namenjena bogatima, slatkiši su postali svima dostupni zahvaljujući padu cene šećera i masovnoj proizvodnji u XIX veku. Engleska reč za slatkiš (candy) potiče od arapske reči qandi istog značenja.
<b>Mafini:</b> Nacionalni dan mafina obeležava se svakog 15. decembra, osim u njujorškim školama koje su se 2009. godine u sklopu nove zdravstvene politike okomile na pekarske i poslastičarske proizvode. Ovaj mali kolač se 1826. godine prvi put pojavio u američkom kuvaru, kaže istoričar hrane Endrju Smit. Obnavljanju popularnosti mafina doprinela je 2000. godine Keri Bredšo, lik iz serije „Seks i grad”, koja je u jednoj epizodi zagrizla jedan mafin preliven ružičastim kremom. U novom televizijskom rijaliti programu „Ratovi mafina” takmičarski recepti sadrže sastojke poput slatkog ledenog čaja i soda vode sa ukusom čokolade.

