Drevne Maje verovale su da Čaak, bog kiše, obitava u pećinama i prirodnim bunarima zvanim senote. Današnji majanski zemljoradnici u meksičkoj sušnoj pokrajini Jukatan i dalje se mole Čaaku da im podari kišu. Istovremeno senote arheolozima ...
Reportažu pročitajte na:
Povezane vesti
-
Zemlja |
09. Jan 2021.
Tajne duhovnog sveta Maja
0
Majanski duhovni svet
Ronilac istražuje senote nedaleko od majanskih ruševina u Tulumu.
U tematskom parku Škaret južno od Kankuna mitski majanski gospodar smrti hoda među turistima uoči spektakularne rekonstrukcije drevnog hodočašća. Ova predstava se održava svake godine – uključujući putovanje kanuima – u čast boginje plodnosti Iščel. Ovakve veze sa prošlošću dovode turiste iz čitavog Meksika i drugih zemalja na Jukatan.
Dečaci iz sela Jašuna rashlađuju se u senoti, prirodnom krečnjačkom bunaru. Pomoću merdevina dugih 20 metara izlaze iz vode posle kupanja. Statua je delo lokalnog umetnika i predstavlja jednog od nestašnih zloduha iz majanskog folklora. Seljani su je postavili zbog turista koji ovamo ponekad svraćaju tokom posete arheološkim lokalitetima.
Piramida visoka 30 metara i platforma ukrašena glavom pernate zmije svedoče o davnoj slavi Čičen Ice, danas popularne turističke atrakcije. Ovaj nekada moćan grad izgrađen je u IX veku i verovatno je uklopljen sa položajima četiri svete senote i kretanjem Sunca.
Prizivajući kišu u selu Jašuna, šaman kleči i moli se za četvorougaonim oltarom koji simbolizuje četvorougaoni oblik majanskog svemira. Tokom ovog vekovnog obreda muškarci kruže sa ponudama u hrani, dok dečaci čuče i imitiraju kreketanje žaba kad pada kiša.
Arheolog Gviljermo de Anda spušta se u Holtunski senote 19. jula, nekoliko minuta pre nego što se sunce popne direktno iznad glava. U tom trenutku, dvaput godišnje, svetlost pada vertikalno u vodu. De Anda smatra da su drevne Maje na površini imali građevinu koja je na isti način hvatala sunčeve zrake.
Roneći iznad platoa sa obrednim ponudama u Holtunskoj senoti, Gviljermo de Anda ispituje gomilu ljudskih kostiju. „Ovde je reč o milimetrima”, kaže fotograf Pol Niklen. „Vi ste iznad ostataka koji nisu pomerani vekovima. Morate biti besprekorno vešt ronilac.”
Osvetljavajući svoje otkriće, Gviljermo de Anda ponosno pokazuje jedini poznat sakbe, svetu stazu, unutar pećine. Kod kamenog stuba staza skreće levo ka svetlucavom bazenu u senoteu. Drevne Maje su verovale da se tuda ide u podzemni svet, usputnu stanicu na putu do neba.
Turistkinja roni na dah u senoti Las Kalaveras –„Lobanje” – u blizini Tuluma. Lokalne Maje su se odavde snabdevale pijaćom vodom do pre 30 godina, kad su ronioci otkrili kosti. Arheolozi su utvrdili da se u iskonskoj tami ove duboke bunarske vode nalaze ostaci stotinak ljudi.
Copyright: Paul Nicklen
U nekada svetim vodama senotea Karla i Džastin Petraitis poziraju fotografu posle ceremonije venčanja prožete motivima Maja i Nju ejdž filozofije. Venčanje je simbolično jer su oni već sklopili brak kod kuće u Tenesiju. Svake godine se organizuje na desetine ovakvih ceremonija.
Raštrkani otisci šaka, neki dečji, obeležavaju zidove tik uz senku koju baca Dante Garsija Sedano, pomoćnik Gviljerma de Ande. Ova pećina je verovatno bila ritualno mesto, kao i četiri senotea u kojima su Maje ostavile još otisaka, ljudskih kostiju i raznih keramičkih predmeta.



