U srcu Bosne već šest vekova caruje sufizam, islamska duhovna nauka. Ali, današnji derviši više nisu odenuti u isposničke haljine i vunu. Oni su lekari, profesori, trgovci, umetnici, privrednici i porodični ljudi.
Reportažu pročitajte na linku:
Povezane vesti
-
Tradicija i običaji |
26. Apr 2021.
Ko su bosanski derviši?
0
Derviši
Srce derviša otvara se prisećanjem i prizivanjem Alaha – zikrom, što pripada jednoj od temeljnih praksi sufizma. Zikr je ritual koji derviši izvode u tekiji i sastoji se od propovedi, molitve i meditativnog zanosa. Na fotografiji su derviši nakšibendijske tekije u Sarajevu.
Derviški ritual probadanja u rufaijskoj tekiji u Prizrenu. Derviši koji su kao prethodnica Turaka došli na Balkan probadali su se kako bi nevernom narodu dokazali moć islama. Taj se običaj neguje još samo na tromeđi Kosova, Albanije i Makedonije, ali ne i u Bosni.
Šejh Halil Hulusi pokazuje svoju duhovnu silsilu – lanac prenošenja šejhovskog znanja i zvanja kojim prati liniju nasledstva sve do Muhameda. On privlači najveći broj mujiba (simpatizera sufizma) u Bosni i Hercegovini koji se okupljaju u nakšibendijskoj tekiji „Mejtaš“ u Sarajevu.
Derviši veruju da je svaki čovek rođenjem dobio biser od Boga koji se odlaskom s ovog sveta mora vratiti. Nečasnim delima taj biser se prlja. Derviši smisao života vide u čišćenju tog bisera, a zikr je obred koji im pomaže da se „sećaju Boga“ i svrhe vlastitog života.
Žene u tekiji su odvojene od muškaraca, moraju biti prekrivene glave, sve kako propisuje šerijatski zakon, ali je reč o odvojenim ulogama. Svaki pol zna šta je njegovo. Sem toga žene su uspešne u svojim poslovima, takođe su derviši, ravnopravne su sa muškarcima.
Šejh Čazim Hadžimejlić (u sredini kruga), sufijski lekar i predavač kaligrafije na Sarajevskoj akademiji likovnih umetnosti, jedan je od najaktivnijih derviša u Bosni i Hercegovini, predvodi posebni, svečani zikr u Kaćunima u srednjoj Bosni, povodom prvog dana proleća.
Tekija je mesto gde derviši žive i izvode zikr. Tekija na vrelu Bune kod Blagaja (nedaleko od Mostara) jedna je od najstarijih preživelih tekija u Bosni i Hercegovini. Smeštena je tamo gde reka Buna izvire iz goleme stene pa mnogi derviši kažu da je to najlepša tekija u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1670. godine.
Derviški red mevlevija, koji postoji i u Bosni, praktikuje „vrteći zikr“ odnosno semu. „Sema nije trans, to je odanost Alahu, svest o Alahu“, kaže šejh Čazim Hadžimejlić. „Kad vidite mevleviju koji se toliko okreće u krug, nemojte misliti da on nije svestan. On je, iako u zanosu, i te kako prisutan.“

