Mere zaštite Zasavici polako vraćaju arhaični sklad flore i faune, gde se čovek najbolje uklapa kao dobronamerni posetilac i posmatrač.
Rezervat prirode Zasavica
Gajenjem lasaste mangulice, pretka domaće svinje, podolskog govečeta i balkanskog magarca čuvaju se genetski resursi Srbije, ali i zaokružuje jedan od turističkih aspekata Zasavice. Posetilac ima priliku da proba razne specijalitete, ili priušti magareće mleko ili sir i kremu na bazi ove skupocene namirnice.
Mihajlo Stanković Miša, zaslužan za pronalazak aldrovande, neprekidno radi na obogaćivanju zasavičke divljine, kao i na kontinuiranom unapređivanju rezervatske flore i faune.
Upoređivanjem prisustva ptica sa onim koje su dokumentovali braća Domrovski 1893-95. godine, primećuje se da je desetak vrsta trajno nestalo sa područja Zasavice.
Zasavičku idilu remete uporni pokušaji ribokradica da se na nedozvoljen način domognu plena, ali ma koliko vešto sakrivali mreže, posvećenim ribočuvarima skoro ništa ne može da promakne.
Prizor krda korpulentnih podolskih goveda, raspona rogova i do 1,5 metar, izaziva strahopoštovanje i predstavlja atrakciju za posetioce Zasavice, ali ni zaposleni ne ostaju ravnodušni.
Uspostavljanje nadzora nad živim svetom Zasavice, uz stalne opservacije, regulisanje vodostaja, kontrolu lova i ribolova, učinilo je da ovde ponovo zavlada sklad u kojem napredak jedne vrste podstiče prosperitet druge.

