S obzirom na to da u sve više evropskih zemalja nastaju nacije imigranata, nije li multikulturalni grad Marselj možda vizija budućnosti?
Reportažu pročitajte na linku:
Povezane vesti
-
Magazin |
21. May 2020.
Marseljski lonac
0
Marseljski lonac
Marselj, lučki grad od 600. godine p. n. e., nudi utočište neprekidnim talasima imigranata. U ovoj mediteranskoj metropoli, sa više od 850.000 stanovnika, obitava 100.000 stranaca iz Alžira, Italije, Maroka, Tunisa, Turske i drugih zemalja.
Copyright: © Ed Kashi/VII
Boćanje, koje se ovde zove petank, predstavlja omiljenu lokalnu razonodu. Ovi mladi igrači puše, piju pastis, ćaskaju i pokušavaju da bace šuplje metalne kugle (boće) što bliže malom drvenom bulinu.
Copyright: © Ed Kashi / VII
Mnogi imigranti žive i rade u centralnim gradskim četvrtima kao što je Noaj, radije nego u izolovanim, zabačenim predgrađima, kao što je to slučaj u Parizu.
Imigrant iz Tunisa strpljivo čeka svoje rođake da ga pokupe na prometnoj centralnoj železničkoj stanici Sen Šarl. Bilo je to u septembru 2010. godine, svega nekoliko meseci pre burnog Arapskog proleća. Ovaj čovek je na vreme ugrabio priliku da u Marselju započne jedan novi život.
Copyright: © Ed Kashi/VII
U senci rimokatoličke crkve Sen Vensan d’Pol prolaznici odslikavaju raznolikost Marselja. Imigranti se „smatraju Marseljcima od trenutka kad stignu u njega”, primećuje jedan stanovnik
Članovi jevrejske zajednice, koja broji oko 70.000 ljudi (i jedna je od najvećih u Evropi), prisustvuju sahrani na groblju Sen Pjer. Jevreji, kao i muslimani, „pažljivo biraju reči”, kaže jedan jevrejski lider. „Marselj je kao vulkan. Ako kažete nešto što ne treba, može lako da eksplodira.”
Copyright: © Ed Kashi / VII
Petkom se na molitvi okupi toliko vernika da ispune ceo sokak iza džamije u ulici Gajar u severnom Marselju. Tempo podizanja novih džamija i molitvenih prostora u gradu ne može da održi korak sa sve brojnijom muslimanskom populacijom.
Muslimanska porodica posmatra kasapljenje ovaca na mesnoj pijaci Mustafa Slimani u vreme Kurban-bajrama, praznika u znak sećanja na Ibrahimovu (Avramovu) spremnost da žrtvuje sina. Mnogo ovaca se ritualno kolje i u muslimanskim kućama, iako je to zakonom zabranjeno.
Maulana Šarif, imam sa Komorskih ostrva, odmara se kod kuće sa svojim ćerkama u naselju Plan d’Au u severnom Marselju. On se nada da će njegovo prisustvo uneti stabilnost u ovu inače nemirnu imigrantsku četvrt.
Copyright: © Ed Kashi / VII





Tagovi