Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Poslednji pećinski ljudi: Život naroda Meakambut

Šuškalo se da jedan nomadski narod u Papui Novoj Gvineji živi u zabačenim šumskim pećinama. Kada smo ih pronašli, poslali su iznenađujuću poruku savremenom svetu.

  Izvor: Foto: Ejmi Tonsing

Ona leži u pećini, umire. Sa nogama i rukama poput čvornovatih štapova, Lidija Meju se zgrčila pored logorske vatre. Oči su joj razrogačene, slute smrt. Kašlje, telo joj se grči, zapomaže od bola. Lidija ima, možda, petnaest godina, nije baš sigurna. Porodila se pre tri meseca, a beba je umrla; grupa je ostavila telo u pećini i nastavila dalje. Pasu Ejo, Lidijin muž, objašnjava mi kako stoje stvari: "Kada se razboliš, ili ozdraviš ili umreš."

Kada se izuzme sjaj logorske vatre, svuda je neprozirna tama. Ovde nikada nema zvezda, kao da bi bilo previše očekivati tako nešto. Umesto toga, izvan stenovite izbočine lije voda, čitavi slapovi neumoljivo zapljuskuju džinovske listove paprati ove džungle. Izgleda da, ovde u planinama Papue Nove Gvineje, noću uvek pada kiša. Zato Lidija i preostali pripadnici njenog naroda, Meakambuta, traže utočište u stenovitim skloništima – ona su suva. Smeštene visoko u liticama, tako da se do njih ponekad može stići samo uspinjanjem uz nepouzdane lijane, pećine su i prirodna utvrđenja koja su Meakambute nekada štitila od njihovih neprijatelja: lovaca na ljudske glave, ljudoždera i kradljivaca udavača. Ali to je bilo pre mnogo generacija. Sada njihovi neprijatelji nisu tako nasilni, mada su podjednako smrtonosni: malarija, tuberkuloza.

Čitavu reportažu pročitajte na linku:

Povezane vesti

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka